"Oni su kao mi!" - piše Slobodan Šnajder

mojzagreb.info News Portal

Zagreb - mojzagreb.info, Politika -

ovih dana na svome FB profilu Slobodan Šnajder objavio je neka svoja značajna i ovo vremena društvena promišljanja, u nastavku Vam njegov tekst donosimo u cijelosti...

 

Slobodan Šnajder

*FB post od 20. veljače 2025. godine

Pišem, ne krijem to, svoje stvari godinama. To kod mene nikada ne ide linearno. Ne napredujem, dakle, od početka prema kraju. Često nazadujem od kraja spram početka. Prema bilješkama, poglavlje "Zima oligarha", zadnje viđenje Djeteta, ovaj put posestrime Magusove, pisao sam prije gotovo pet godina.

No sad mi se čini da sam ja tek "dramatizirao" Sandersov govor od nekidan. Možda me je zato on toliko opčinio. Pretpostavka je apsurdna. Jednako bi apsurdna pretpostavka bila da je američki senator naprosto to moje poglavlje preveo na jezik real-politike.

Ništa ne spaja nas dvojicu; ja nisam izgubio predsjedničke izbore, ja bih izgubio izbore i za savjet stanara najmanje zgrade. Sanders po svoj prilici jedva zna gdje je Hrvatska.

Svijet u kojemu obojica živimo, međutim, jedan je te isti.

U tom poglavlju mojega romana imate sliku polusmrznutog naroda, netom odmrznutog, koji se tiska spram zamka Oligarha. To je u slijedu jednog od provodnih motiva moje knjige koji počinje smrzavanjem grupe malo zakašnjelih iliraca koji se, negdje sredinom prošlog stoljeća, "spuštaju u narod" (učinio sam tu jednu posudbu od Antuna Nemčića i njegovih "Putositnica".

Tu oni bivaju zameteni golemim sniježnim nanosima. U tom je trenutku moj roman neka praefiguracija Mudraca iz Efeza: ti pak prespavaju u nekoj špilji više stoljeća. Naši se "ilirci" bude u travnju 1941, zvonjavom kaptolskih zvona koja zvone u slavu Boga ali i novoga kneza od ovoga svijeta koji se tek iskrcao iz Mussolinijevih autobusa u Zagreb.

Onda se dešava roman.

Onda se na kraju roman zatvara tom slikom koju u osnovi opisuje američki senator. Hrvatski pisac kao ja, mora dakako voditi računa o balkanskim doprinosima svjetskoj povijesti: Pa se Oligarh, krajnjim cinizmom svoje moći (Moć je uvijek cinična), ruga balkanskim plemenima, jednom tek odmrznutom, drugom u procesu odmrzavanja, a koji kucaju na vrata te Moći, eda bi bili primljeni u "ruski svijet" Putina, ili "američki svijet" Trumpov.

Vjerujem da "Moskoviti" u ovim trenutcima i opet stoje u redovima, čekajući komadić pržene govedine, tek odmrznute, a zove se ona hamburger.

Nakratko, bili su se vratili piroškama.

Pet godina ranije, možda je bilo umjesno pitati: Tko je taj Oligarh? Je li on Putin? Kinez? Amerikanac?

Nisam, pišući to poglavlje, držao potrebnim odlučiti u tom pitanju. Ono se odlučilo samo.

Kada su Ribbentrop i Molotov potpisali čuveni Memorandum o nenapadanju 1939. godine, upriličena je velika parada na Crvenom trgu.

Ribby je gospodaru u Berlin poslao ovaj brzojav: "Pa oni su kao mi!"

Eto, danas je to jasnije no što je ikada bilo. Oligarh u romanu može biti Putin, može biti Trump... ili Musk.

Taj pozdravlja arenu koja je cijeli svijet rimskim pozdravom! Hitler bio je daleko od toga unatoč svojim željama i vizijama.

Treći Reich bio je izračunat na tisuću godina. Trajao je 13. Ovaj četvrti Reich - koliko će on potrajati?

Hvata me zebnja oko srca zbog tih riječi, pa ako hoćete, i te moje intuicije koja se upravo potvrđuje.

Musk - jer i on se tiska u roman - viče da mu je strašno žao što ni on, koji može sve, ne može se najesti za prvog gladuša kojega sretne na ulici i izvrne mu svoj šešir. Jer svi su ti "kapitalci" u biti filantropi, dobroga srca.

I to je tako nepravedno!

Da je to ikako moguće, Musk pristao bi jesti za sve gladne ovoga svijeta.

Potvrđuje se ta moja intuicija i u onome što je naš doprinos svjetskoj povijesti.

Odmrzava se i drugo pleme.

Silazi na ulice.

To će reći, više odmrznutih, ali i još više gladnih.

Iz palače Oligarha širi se ugodna toplina: Krleža bi rekao: Unutra smrdi, ali je toplo.


Zima Oligarha/ poglavlje iz "Anđela nestajanja"

Govorim vam ja, Magda, Sestra

vidim pleme tek odmrznuto lutati u sumraku

Dijete ih predvodi

jutro je al oblaci tmasti zastiru sunce

razlike noći i dana jedva još ima

muškarci žene djeca staro i mlado

dugo su tražili more da bi čelnici mogli zavikati

more more

θάλαττα θάλαττα

kao grci ksenofontovi u starini

rekoše im izvidnice njihove

more je smradna bara puna mrtvih riba i utopljenika

sad pleme traži spas u gori nečuveno visokoj

kad se prethodnica pred njom zaustavi pred nađenom

i kad gora napokon prestade rasti

Nebo već je dotakla

kao što je rasla dok se činila humkom u ravnici

a oni joj danima prilazili

vide to je golem zamak nikakva planina

i misle to smo tražili

bili su takvi zamkovi na svijetu sada poništenom

tu su gospodari plesali uz sarkofage svojih predaka

ispred niša s uspravno sahranjenim vitezima s mačevima

i sad je valjda tako

neke su dvorane osvijetljene bakljama

ili se tako čini po odbljescima na ledu

dajte nam ulaza viče Dijete

niste čekani, odgovara gora od cementa od granita

dižite most spasite nas

istekla je naša kletva

nama je oprošteno

možda je tako odgovara zamak

ali Oligarh vas sada ne može primiti

rad bismo čuli zašto

Oligarh upravo objeduje po deseti put danas

on je dobroga srca

jede za siromahe

potom on počiva

pa se kupa u kadi optočenoj smaragdima

za siromahe za beskućnike kupa se

jede za gladne kupa se za one koji to ne mogu

siromaštvo smrdi

plemenit je naš Oligarh

i pravedno je što on uživa život vječni

ovaj zamak služi samo njemu jedinomu

pa zamislite samodeset puta ručati u samo jednom danu

tko bi to htio činiti da nije njega

našega Oligarha

njega liječi stotinu šamana krilatih

to su njegovi anđeli čuvari

šamani liječe bolesti poznate svijetu kojeg više nema

ali čekaju se nove

Oligarha čuva najbolja vojska propaloga svijeta

a tu su i žene što čekaju biti oplođene

koliko je to samo posla

slava Njemu Pobjedniku

da u velikoj dvorani šamani plešu nad sarkofazima

da tu i davno pali vitezovi u nišama stišću svoje mačeve

da tu je sve što je prošlo

a nama služi u dokaz da je vrijeme stalo

da gospodo naš Oligarh pobijedio je Vrijeme

ovdje se vole stvari koje su bile dok je njima bilo vrijeme

a držimo ih i slavimo u dokaz da su nestale

mogli bismo vas u zamak uvesti

da svjedočite kako vas nema

ali čemu čemu ste vi

mi bismo vas rado izložili napunjene

to vam se ne mili?

čemu ste vješti?

graditi rušiti viču naši vođivi dosađujete Oligarhu

ovdje je gotova nova piramida

niste potrebni

gdje su drugi?

oni s vama smrznuti?

Kao Kiklopsko, zasvijetli golemo oko usred gore te bliješteći mlaz stane klizati po smrznutoj ledini.

ne vidim nikoga

nisu odmrznuti viču naši vođi

dajte nama ulaza

Kiklopsko oko spusti tešku vjeđu od čelika uz strašan tresak.

Zavlada tama još veća.

ne dosađujte svojim vapajima

niste predviđeni

idite bestragom

Oligarh deset puta dnevno ispašta za siromahe

to je njegov križ golgota

a što vi činite osim što cvilite

deset puta može naš Gospodar arsenalom iz utrobe brda

iz svoga baldahina ne ustajuć

poništiti svijet svojim prstom

ali čemu to je obavljeno

nemojte misliti da je lagan naš život vječni

idite ne kucajte ne zovite

tražite spas negdje drugdje

ne znamo vas uputiti

da je Vrijeme pobijeđeno

ne treba nam dokaza


napisao: Slobodan Šnajder - hrvatski pisac i publicist

izvor: FB Slobodan Šnajder

vv

Slobodan Šnajder - Anđeo nestajanja

(Neposredno prije Drugoga svjetskoga rata u kuću u zagrebačkoj Ilici, dvokatnicu koju je za najam izgradio imućni židovski veletrgovac, kao služavka kod gospode u gradu, dolazi raditi mlada, lijepa i bistra djevojka sa Žumberka Anđa Berilo. U teškim ratnim vremenima ona će saznati kakav je tko od njezinih susjeda i poslodavaca – jedni će završiti u logoru, drugi se pridružiti ustašama, treći otići na liječenje u sanatorij...

Anđa će se zaljubiti u mladoga komunista i prigrliti ideale ravnopravnosti i slobode. Njezin skromni sobičak postat će utočište jednom iznimno važnom ilegalcu. Međutim, njezin će ljubavnik nakon hapšenja stradati na Trgu N., a ona će morati pobjeći u partizane. Kada se vrati u oslobođeni Zagreb, ona ne želi privilegije. Pravedna i nepotkupljiva postaje sumnjivom svojim drugovima koji je odvode na Goli otok. Nanesenu nepravdu Anđa Berilo htjeti će ispraviti, no novo će vrijeme dotući i nju i kuću u kojoj je živjela.

Anđeo nestajanja Slobodana Šnajdera veličanstven je povijesni ep i autorova posveta Zagrebu i njegovim tihim herojima. Sudbina glavne junakinje Anđe Berilo, sudbina je jednoga naroda i grada, priča o onima koji vjeruju u ideale čak kada se u njih nepovratno razočaraju.)

Slobodan Šnajder (Zagreb, 08. srpnja 1948. godine) je hrvatski pisac i publicist.

Životopis

Diplomirao je filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suosnivač i urednik teatrološkog časopisa „Prolog“, te urednik edicije izdavačke kuće Cekade. Novele, eseje i kazališne komade objavljuje od 1966. godine. Od siječnja do lipnja 1993. bio je kolumnist dnevnika Glas Slavonije (Početnica za melankolike), a od 1994. do 2013. riječkog Novog lista (Opasne veze).

Izbor političkih kolumna koje je pisao u riječkom “Novom listu” od 1994. do 1999. objavio je u knjizi “Kardinalna greška”, a od 1999. do sredine 2004. u knjizi “Umrijeti pod zvijezdom”. Kolumne, kao i drame, imaju svojih poštovatelja i oponenata.

Od 2001. do 2004. bio je ravnatelj ZKM-a. Čest je suradnik trećeg programa Hrvatskoga radija. Svoj prvi roman „Morendo“ objavio je 2012. Naredni roman „Doba mjedi“ objavljen 2015. dobio je mnogo nagrada. Obrazlaže da u pozadini Deklaracije o zajedničkom jeziku, koju je potom potpisao među prvima, ne stoji nikakva politika.

Važnije praizvedbe

Prva profesionalna izvedba bio je “Minigolf”, 1968., u tadašnjem Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas Dramsko kazalište Gavella) u režiji Dina Radojevića.

U zagrebačkom Hrvatskome narodnom kazalištu praizvedena su tri njegova djela, “Kamov, smrtopis” 1978. i “Držićev san” 1980. u režiji Ljubiše Ristića, te 2003. “Nevjesta od vjetra” u režiji Ivice Boban. “Kamov, smrtopis” izveden je 2003. u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji Branka Brezovca. “Dumanske tišine” idu u red njegovih izvođenijih tekstova: Varaždin, Bitola (režija Vlado Milčin), Zagreb, Rijeka (režija Zlatko Sviben), Novi Sad (režija Mira Erceg).

Njegova drama koja je do danas predmet žestokih sporenja “Hrvatski Faust” imala je hrvatsku praizvedbu na Splitskom ljetu 1982. u režiji Dina Radojevića, da bi potom bila izvedena u Jugoslavenskom dramskom pozorištu u režiji Slobodana Unkovskog. Šnajderov “izlazak u svijet” počeo je godinom 1987. i upravo tim tekstom – kad je Roberto Ciulli u Theateru a.d. Ruhr postavio njegovu dramu “Hrvatski Faust”, odigravši je oko 100 puta u njemačkim zemljama, Europi i SAD. Posljednja predstava u kako-tako redovitom nizu bila je “Bauhaus”, ZKM, režija Paolo Magelli, početak 1990.

U 1990-ima isključen je iz hrvatskog kazališta političkom represijom i njegove drame nisu igrane do jeseni 1999. kad je u varaždinskom HNK-u Petar Veček postavio post-socijalistički grand-guignol “Kod Bijelog labuda”. Kako se politička zabrana nije dala protegnuti na Europu, upravo su u tom razdoblju mnogi njegovi tekstovi igrani izvan domovine, od Irske do Izraela: “Hrvatski Faust” (1993. u bečkom Burgtheateru, režija Hans Hollmann); “Zmijin svlak” (Tübingen, praizvedba koju je režirao Manfred Weber), Mülheim (Roberto Ciulli), Frankfurt/Main, Veroli/Rim (režija Petar Veček, na jeziku izvornika), Oslo, Kopenhagen, Beč, Varšava, Krakov, Dublin, Beograd); “Utjeha sjevernih mora” (Frankfurt/Oder, praizvedba na njemačkom, režija Michael Funke, "Nevjesta od vjetra" (Bochum, na njemačkom, u režiji Wernera Schroetera). Miloš Lazin postavio je Šnajderovu dramu “Ines & Denise”, nastalu u naročitoj suradnji pisca i redatelja, praizvevši je u Sarajevu 1997. Iste godine drama je imala francusku premijeru u Villeneuve-lès-Avignon.

Drama “Peto evanđelje”, pisana prema dnevniku Ilije Jakovljevića “Konclogor na Savi”, izvedena je u dvije verzije: njemačkoj, (Theater Kampnagel, Hamburg), te hrvatskoj (Zagreb, ZKM), obje 2004, u režiji Branka Brezovca.

Praizvedba drame “Kosti u kamenu”, prema nekim elementima političke biografije Josipa Broza Tita, izvedena je (na makedonskom) u Bitoli, u režiji Branka Brezovca, 2007. godine. Tekst "Moja draga Tilla!", pisan za lutke postavila je 2010. Kruna Tarle, u koprodukciji Zagrebačkog kazališta lutaka i berlinske lutkarske akademije HfS Ernst Busch, koja je svoju njemačku verziju istog naslova praizvela u Leverkusenu i Berlinu. Praizvedbu “Enciklopedije izgubljenog vremena” u Varaždinu, (2011) kao i praizvedbu “Kako je Dunda spasila domovinu” u Puli (Istarsko narodno kazalište, 2012), režirala je Snježana Banović.

Nagrade i priznanja

  • Nagrada Branko Gavella za dramu Hrvatski Faust (1982.)
  • Nagrada Marin Držić za dramu Kosti u kamenu (2006.)
  • Nagrada Marin Držić za dramu Kako je Dunda spasila domovinu (2008.)
  • Nagrada Marin Držić za dramu Enciklopedija izgubljenog vremena (2009.)
  • Priznanje Kraljevskog pozorišta Zetski dom s Cetinja, za najbolji dramski tekst inspiriran djelom i životom Danila Kiša, objavljen na cjelokupnom prostoru bivše Jugoslavije, za komediju “Enciklopedija izgubljenog vremena” (2010.)
  • Počasni doktorat Univerziteta za audioviozualne umjetnosti ESRA u Skopju (2011.)
  • Nagrada Meša Selimović za roman Doba Mjedi (2016.)
  • Nagrada Radomir Konstantinović za roman Doba Mjedi (2016.)
  • Nagrada Kočićevo pero za roman Doba Mjedi (2016.)
  • Nagrada roman@tportal.hr za roman Doba Mjedi (2016.)
  • Nagrada Mirko Kovač za roman Doba Mjedi (2016.)
  • Nagrada Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku za knjigu eseja "Umrijeti u Hrvatskoj" (2019.)

ilustracija: https://fraktura.hr/

mojzagreb.info
 

Vijesti - Gradske

Vijesti - Hrvatska

Vijesti - Svijet

Galerija - mojzagreb.info

Galerija - mojzagreb.info

Horoskop - mojzagreb.info

Horoskop - mojzagreb.info

Online izdanje - i do 80% popusta

Glas Istre Današnje izdanje (i do 80% popusta) by mojzagreb.info Novi List Današnje izdanje (i do 80% popusta) by mojzagreb.info