PJESMA DANA
mojzagreb.info News Portal 05.04.2019.

Nikola Milićević - Put u zlatne Slavoluke
Put u zlatne Slavoluke
Žvačući gorkost znojna hljeba,
gazeći staze strmih strana,
ponavljaš sebi svakog dana:
o, izdržati samo treba!
Izdržati - i ništa više,
to je sva mudrost ovog svijeta,
sva nada mirnog sunocokreta,
pod suncem što mu oči siše.
A ti sve stremiš nekom sjaju
gazeći tupo, malaksalo,
i uvijek kažeš: samo malo,
još samo malo, pa smo na kraju.
I tako ideš put visova
kroz gorku maglu svojih nada,
kroz zelen tuđih vinograda
i kroz bespuće svojih snova.
Podižeš svoje prazne ruke,
ideš za suncem kroz doline,
a ono uvijek dalje mine,
odnoseć zlatne slavoluke.
Ideš i ideš, brojeć dane,
i tome broju nikad kraja,
i ti sav crn, bez uzdisaja,
potežeš noge okovane.
No dani teku u svom slijedu
i smrt će doći iznenada,
a ti ćeš reći čak i tada:
još to izdrži - pa u redu.
Nikola Milićević hrvatski književnik i prevoditelj (Zvečanje kraj Omiša, 27. XI. 1922 – Zagreb, 1. III. 1999). Studij jugoslavistike završio 1953. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. doktorirao tezom o V. Čerini. Radio je kao novinar, lektor, književni kritičar Vjesnika (1953–55), lektor hrvatskog jezika u Bordeauxu i profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1955–88). Bio je član uredništva časopisa Krugovi (1952–58). Redoviti član HAZU bio je od 1992. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1994.
Prvu zbirku (dječjih) pjesama objavio je 1952 (Zlatna grana), a generacijski nastupio 1953. zajedničkom zbirkom Pod ravnodušnim zvijezdama sa S. Novakom i V. Pavletićem. Zbirke Obećanja žute zore (1956) i Snijeg i crna ptica (1964) obilježile su ga kao pjesnika određenoga zavičajnom tematikom. I zbirke Prah zemaljski (1974), Nepovrat (1984) i Pjesme iz tišine (1994) objavio je u širim vremenskim rasponima, postupno izgradivši dosljednu poetiku, koja ga je učinila prepoznatljivim imenom hrvatskog pjesništva druge polovice XX. st., a koju određuju prožetost tradicionalizma i suvremenosti, klasične kulture i pučke mediteranske baštine, melankolije i egzistencijalne tjeskobe. Sličan senzibilitet očituje se u njegovu prijevodnom radu, usmjerenome većinom na prepjeve i antologije (Antologija svjetske ljubavne poezije, 1968; Zlatna knjiga španjolske poezije, 1972; Antologija evropske lirike od srednjeg vijeka do romantizma, 1974; Izabrani prepjevi,1997). Prevodio je s engleskoga, francuskoga, latinskoga, portugalskoga, ruskoga, talijanskog, a napose sa španjolskog jezika. Posebno se izdvajaju njegovi prepjevi F. Garcíje Lorce i biblijske Pjesme nad pjesmama (1965). Pisao je i autobiografske, memoarske, dnevničke i putopisne zapise te kritike, eseje i rasprave; za Povijest svjetske književnosti napisao je pregled španjolske i hispanoameričke književnosti (knjiga 4, 1974).
izvor biografije: http://www.enciklopedija.hr/






