Krste Juras - Dalmacija u mom oku
Dalmacija u mom oku
Pitaju me zašto pjevam
O tom moru, buri, jugu
Govore mi kako sanjam
Obećanu zemlju drugu
Govore mi da se trgnem
Dok je vrijeme, dok se može
Ko da mogu isprat kiše
Onu davnu sol sa kože
Vidim jata onih istih ptica
Istu zvijezdu previsoku
Opet živi stotinama lica
Dalmacija u mom oku
Znam da nije bila samo moja
Možda sam u snu duboku
Ali živi stotinama boja
Dalmacija u mom oku
Govore mi čemu priče
Ljudi drugi život žive
Odvezane sve su barke
I brodovi s tvoje rive
Ali negdje zvona zvone
I skidaju ljudi kape
I dok dječji plač se čuje
Sastaju se nove klape
Vidim jata onih istih ptica
Istu zvijezdu previsoku
Opet živi stotinama lica
Dalmacija u mom oku
Znam da nije bila samo moja
Možda sam u snu duboku
Ali živi stotinama boja
Dalmacija u mom oku
Krste Juras (1945), brodograđevni inženjer, doktor znanosti, stručnjak je međunarodnog ugleda na polju projektiranja plovila posebne namjene te antologizirani pjesnik s tri objavljene zbirke, široj javnosti poznat je (ili nepoznat) kao autor tekstova hrvatske zabavne glazbe relativno širokog spektra, no ponajprije tematski vezanih za more i brodove te, dakako, i sveprisutnu ljubav.
Bez Jurasova udjela, naša predodžba o Dalmaciji bila bi kudikamo siromašnija. I pritom je savršeno svejedno jeste li i sami rođeni na sunčanome jugu ili stotinama kilometara sjevernije: simbolički imaginarij što ga dugujemo njegovoj lirici jednako baštinimo i jedni i drugi, i domoroci i sezonski dotepenci. Naime, Jurasova Dalmacija svakome je čitatelju izgubljeni zavičaj: mitski prostor topline i ljepote koji je manje zemljopisna, a više emocionalna činjenica. Svojim stihovima on, međutim, ne obnavlja ljupku sliku predjela i ljudi što ga napučuju, podilazeći operetnom sentimentu grintavih nostalgičara. Njegove pjesme prije se mogu čitati kao svojevrsna kronika nestajanja jednoga svijeta i njegovih vrijednosti, elegični dnevnik uzmicanja i nevoljke predaje pred grubostima novoga, bezdušnijeg doba.
Upravo stoga Juras izmiče svođenju samo na pisca dalmatinskog ili, šire, mediteranskog timbra i inspiracije. Prije i poslije svega, on pisanjem pokušava saldirati vrlo osobni račun hrvanja sa svijetom i vremenom. Sjajna je stvar što se i svi mi, iz publike – na književnoj soareji, u koncertnoj dvorani ili u konobi – možemo očešati o njegovo emocionalno knjigovodstvo i uz Jurasovu pomoć svesti vlastiti račun.
biografiju napisao: Ivica Ivanišević
mojzagreb.info