Portugalska premijera filma "Kruh", Stanke Gjurić

kratkometražni film Stanke Gjurić, „Kruh“ (2022.), film koji u osnovi propituje naš odnos prema hrani, iako govori o neobičnom putovanju jednog kruha, od pekare do ulice i dalje

'Temelj svjetske prehrane, Pão (kruh) ima svoju godišnje obilježavanje u Albergaria-a-Velhi na način se dokumentarno kino sada širi u vidljivosti bez geografskih ograničenja, kroz kinoprikazivanje koje u kruhu traži svoju bit, tisućljetno iskustvo i tradiciju koja uvijek iznenadi.'

Kratkometražni film Stanke Gjurić, „Kruh“ (2022.), (film koji u osnovi propituje naš odnos prema hrani, iako govori o neobičnom putovanju jednog kruha, od pekare do ulice i dalje) ušao je u službenu selekciju međunarodnog filmskog festivala dugometražnog i kratkometražnog filma 'Pão de Portugal' u gradu Albergaria-a-Velha.

IX Festival 'Pão de Portugal' vraća se 3., 4. i 5. lipnja 2022. u Quinta da Boa Vista (Torreão) u Albergaria-a-Velhi i kino koje svoju bit traži u Pãu, drevnom iskustvu, tradiciji i revoluciji koja uvijek iznenadi.

Od 2014. godine u Albergaria-a-Velhi održava se godišnja proslava najboljeg kruha u Portugalu. Temelj svjetske prehrane, Pão, ima svoju godišnje obilježavanje u Albergaria-a-Velhi na način se dokumentarno kino sada širi u vidljivosti bez geografskih ograničenja.

Albergaria-a-Velha ima relevantnu tradiciju u proizvodnji kruha, a kako je ovo jedna od općina s najviše mlinova, mlinara i pekara u Portugalu, općina je shvatila da ima smisla jačati svoje korijene.

Zahvaljujući toj povijesti i spoznaji, rodila se želja za stvaranjem 'Pão de Portugal' festivala, koji tijekom vikenda slavi kruh s najboljim proizvođačima iz cijele zemlje i sa svima koji ga posjećuju. Općina Albergaria-a-Velha je od 2014. godine u svoj kulturni program uvrstila manifestaciju koja promiče lokalnu kulturu i povijest, kako bi mještane i sve posjetitelje upoznala s nekim od obilježja koja karakteriziraju regiju.

Dizajn i razvoj projekta usmjeren je na izgradnju Festivala koji se oslanja na tradiciju, a da to nije spriječilo inovativni koncept koji je označio razliku i istaknuo se među sličnim ponudama.

Tradicija pravljenja kruha u Albergaria-a-Velhi stara je stoljećima i danas je područje velikog izražaja u županiji. Kako u regiji nema samo tradicionalnog kruha, već su proizvodnja i njezin napredak oduvijek bili prisutni u svakodnevnom životu stanovništva, ovo mjesto postalo je krušnom prijestolnicom zemlje kao prirodan i utemeljen izbor – kroz stoljeća povijesti, poznato po stotinama mlinova raštrkanih po ovoj županiji.

Postojanje Quinta da Boa Vista služi kao savršena kulturna nadopuna i poziva na razmišljanje o povijesnoj ulozi ove industrije.

Uspjeh i kvaliteta inauguracijskog izdanja osigurali su da će događaj ponovno rasti u sljedećim godinama.

https://festivalpaodeportugal.com/
https://www.imdb.com/title/tt2660396/
https://www.facebook.com/KruhBread
https://youtu.be/LQfgD32sTvA

Stanka Gjurić, rođena je u 20. siječnja 196. u Čakovcu, a od 1984. trajno živi u Zagrebu i radi kao pisac.

Do danas je objavila 20 knjiga.

Od 1991. do 2003. radi kao kolumnist u značajnim hrvatskim novinama i časopisima: “Večernji list”, “Slobodna Dalmacija”, “Nedjeljna Dalmacija”, “Svijet”, “Tren”,”Hrvatsko slovo”, “Glorija”.

Poeziju počinje pisati vrlo rano (već sa devet godina), a prvu pjesmu objavljuje u časopisu za djevojčice „Tina“, 1973., za koju biva i nagrađena.

1974. počinje glumiti u kazalištu ‘Pikač’, svojevrsnoj mješavini cabareta i humorističnog teatra u Čakovcu. Ansambl čine: Stanka Gjuric, Rajko Dobošić, Vladimir Dominko i Marijan Belčić (izbor tekstova i režija Vinko Lisjak). 1977. počinje raditi honorarno kao spikerica na Radio Čakovcu.
Od 1978. sudjeluje na mnogim pjesničkim festivalima u tadašnjoj Jugoslaviji, te biva nagrađivana za svoju poeziju (Goranovo proljeće, Susret riječi, Poznanovec, Pjesnički susret, Pjesnički festival Subotica, itd.).

Godine 1981. objavljuje svoju prvu poetsku zbirku „Sedmi pečat“.

Također počinje raditi kao fotomodel, te radi kao manekenka za ‘Bond Street’ show, dok od 1987. nastupa na manekenskim revijama za modnu kuću “Nada” iz Varaždina. Početkom 1987. postaje članicom ‘Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika’ čime stječe status profesionalnog pisca. Između 1981. i 1988. objavljuje još pet zbirki poezije. 1988. u Santa Cruzu (Kalifornija) pjesme su joj objavljene u Američkoj antologiji svjetske ljubavne poezije. Iste godine dobiva svoju prvu ulogu na filmu, pjevačice Bijele Ruže, u engleskom filmu Rajka Grlića, „Đavolji raj“.

1999. u izdanju „Croatia Recordsa“ objavljuje audio kasetu na kojoj sama govori svoje stihove.
2000. počinje raditi na HRT-u u zabavnoj kolaž emisiji „Metropolis“, u kojoj ima svoj voditeljski prilog. Iste godine objavljuje sabrane tekstove iz esejističkih kolumni objavljivanih u „Nedjeljnoj Dalmaciji“, pod naslovom «Lekcija o drskosti», kao knjigu.

Od 2002., intenzivnije se bavi esejistikom, pišući kolumne za časopis „Hrvatsko slovo“, te iste godine postaje članicom Društva hrvatskih književnika.

2006. se počinje baviti kratkometražnim filmom, kao samostalni, nezavisni filmski autor, te sa svojim prvim filmom „Ubojite misli“, sudjeluje na brojnim međunarodnim filmskim festivalima: Španjolska, Portugal, Francuska, Kanada, Slovenija, Italija, Srbija, Švicarska, SAD, Bosna i Hercegovina, Grčka, Republika Južna Afrika, Egipat, Argentina, Rusija, Indija, Austrija, Bangladeš, etc), te prima mnoga priznanja i nagrade. Do danas je za svoje filmove osvojila 15 međunarodnih nagrada.

Godine 2007. nagrađena je nagradom “Zvonimir Golob” za najbolju neobjavljenu ljubavnu pjesmu (UBIUDR Podravka).

Iste godine prima dvije prve nagrade za svoja dva kratkometražna filma: „Ubojite misli“ i „Spavanje i sanjanje“ na Međunarodnom festivalu kratkog filma Mostar (Bosna i Hercegovina), te Međunarodnom filmskom festivalu ‘Električni štakori sanjajo video sanje’ u Celju (Slovenija). Za svoj film “Ubojite misli” također prima nagradu na na Međunarodnom filmskom festivalu ‘AluCine’ Latin Media Festival’ u Torontu (Kanada).

2009. postaje hrvatski prijatelj savjetnik ‘Svjetske mirovne turneje za djecu’ pokrenute od strane g. Wolfganga Hildebranta iz SAD-a, te biva nagrađena na Međunarodnom poetskom festivalu ‘Nosside’ (Regio Calabria, Italija), za svoju pjesmu „Akvarel“.

2010. postaje članicom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u domovinskoj dijaspori (Basel,Švicarska). 2015. ponovno objavljuje svoju poeziju, no ovaj put na CD-u.
Poezija i eseji prevođeni su joj na engleski, arapski, litvanski, turski, talijanski i kineski.
Kritičari njezinu liriku često uspoređuju s onom Sylvije Plath. Istaknuti subotički književnik Robert G. Tilly napisao je za Gjurić da se „bavi tematskim opsegom duhovnog obzorja jednoga Henryja Millera, stilom i jezičnim vokabularom dostojnim Jursenarove ili onoga iz ponajboljih eseja Simone de Beauvoir”.

O njezinu su stvaralaštvu (poeziji i prozi) pisali i/ili govorili ugledni književnici: Nikola Milićević, Vlado Gotovac, Zlatko Tomičić, Nedjeljko Mihanović, Božidar Petrač, Milivoj Slaviček, Vinko Grubišić, Sead Begović, Igor Mandić, Alojz Majetić, Ljerka Car Matutinović, Tin Lemac, i mnogi drugi.

Od 1988. do 2018. glumi u još nekoliko dugometražnih filmova hrvatskih redatelja (Zrinko Ogresta, Oja Kodar, Miroslav Međimorec, Vinko Brešan…).

Zastupljena je u mnogim antologijama, pregledima i panoramama suvremenog hrvatskog pjesništva, kao i u nekoliko internacionalnim antologija. Kontinuirano piše poeziju i esejistiku koju objavljuje u književnim časopisima: Republika, Kolo, Hrvatska revija, Književna Rijeka, Riječi, Poezija, Motrišta, Zadarska smotra, Mogućnosti, Most/TheBridge, Portal Strene (BiH), Kvaka, na Trećem programu hrvatskog radija…

izvor biografije: http://stankagjuric.from.hr/

foto/video: promo