Sveučilište Harvard našoj Stanki Gjurić ukazana posebna čast
mojzagreb.info News Portal 24.06.2023.

odabravši je kao jednu od iznimno respektabilnih autora
Tim profesora sa stručnim znanjem o pregovaranju, s jednog od najcjenjenijih i najznamenitijih sveučilišta u svijetu, Harvarda (SAD), zatim jednako uglednog MIT-a (Massachusetts Institute of Technology), istraživačkog sveučilišta, koje je dalo 63 nobelovca, također smještenog u američkom Cambridgeu, te jednako utjecajnog UBC-a (University of British Columbia, Kanada), koji je također i dom TRIUMF-a, kanadskog nacionalnog laboratorija za nuklearnu fiziku, ukazao je posebnu čast našoj Stanki Gjurić, odabravši je kao jednu od iznimno respektabilnih autora: filmaša i književnika, kako bi sudjelovala u istraživanju koje se odnosi na pregovore o karijeri pisaca i filmskih redatelja na svim razinama.
Cilj spomenutog tima stručnjaka je ponajprije razumjeti može li pristupačnost trenutno nedostupnih informacija utjecati na umjetnike koji se bave navedenom aktivnošću (dakle scenariste i redatelje) na bolje ili na lošije.
https://www.harvard.edu/
https://www.mit.edu/
https://www.ubc.ca/
Harvard University [hα:'ɹvəɹd ju:nivə:'ɹsiti] (Harvardovo sveučilište), sveučilište u Cambridgeu, Massachusetts, najstarija visokoškolska ustanova u SAD-u. Utemeljio ga je 1636. protestantski svećenik John Harvard (1607–38) u New Townu (poslije Cambridge) kao privatno sveučilište. U početku svojega djelovanja bilo je pod sponzorstvom Crkve, poslije se oslobodilo crkvene i političke kontrole. Na njemu je 1638. osnovana najstarija biblioteka u SAD-u, a od 1639. nosi ime svojega osnivača. Na Harvardovu sveučilištu studirali su mnogobrojni svjetski znanstvenici, umjetnici, političari, među kojima i šest predsjednika SAD-a i dr. Unutar sveučilišta djeluju mnogobrojne visoke škole i fakulteti, opservatoriji, meteorološka stanica, botanički vrt, muzeji, središnje zbirke, specijalizirane knjižnice i dr. Poseban ugled u svijetu imaju fakulteti za medicinu, pravo i poslovnu ekonomiju.
Citiranje:
Harvard University. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.
izvor: https://www.enciklopedija.hr/

Stanka Gjurić
Stanka Gjurić, rođena je u 20. siječnja 1956. u Čakovcu, a od 1984. trajno živi u Zagrebu i radi kao pisac.
Do danas je objavila više od 20 knjiga.
Od 1991. do 2003. radi kao kolumnist u značajnim hrvatskim novinama i časopisima: “Večernji list”, “Slobodna Dalmacija”, “Nedjeljna Dalmacija”, “Svijet”, “Tren”,”Hrvatsko slovo”, “Glorija”.
Poeziju počinje pisati vrlo rano (već sa devet godina), a prvu pjesmu objavljuje u časopisu za djevojčice „Tina“, 1973., za koju biva i nagrađena.
1974. počinje glumiti u kazalištu ‘Pikač’, svojevrsnoj mješavini cabareta i humorističnog teatra u Čakovcu. Ansambl čine: Stanka Gjuric, Rajko Dobošić, Vladimir Dominko i Marijan Belčić (izbor tekstova i režija Vinko Lisjak). 1977. počinje raditi honorarno kao spikerica na Radio Čakovcu.
Od 1978. sudjeluje na mnogim pjesničkim festivalima u tadašnjoj Jugoslaviji, te biva nagrađivana za svoju poeziju (Goranovo proljeće, Susret riječi, Poznanovec, Pjesnički susret, Pjesnički festival Subotica, itd.).
Godine 1981. objavljuje svoju prvu poetsku zbirku „Sedmi pečat“.
Također počinje raditi kao fotomodel, te radi kao manekenka za ‘Bond Street’ show, dok od 1987. nastupa na manekenskim revijama za modnu kuću “Nada” iz Varaždina. Početkom 1987. postaje članicom ‘Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika’ čime stječe status profesionalnog pisca. Između 1981. i 1988. objavljuje još pet zbirki poezije. 1988. u Santa Cruzu (Kalifornija) pjesme su joj objavljene u Američkoj antologiji svjetske ljubavne poezije. Iste godine dobiva svoju prvu ulogu na filmu, pjevačice Bijele Ruže, u engleskom filmu Rajka Grlića, „Đavolji raj“.
1999. u izdanju „Croatia Recordsa“ objavljuje audio kasetu na kojoj sama govori svoje stihove.
2000. počinje raditi na HRT-u u zabavnoj kolaž emisiji „Metropolis“, u kojoj ima svoj voditeljski prilog. Iste godine objavljuje sabrane tekstove iz esejističkih kolumni objavljivanih u „Nedjeljnoj Dalmaciji“, pod naslovom «Lekcija o drskosti», kao knjigu.
Od 2002., intenzivnije se bavi esejistikom, pišući kolumne za časopis „Hrvatsko slovo“, te iste godine postaje članicom Društva hrvatskih književnika.
2006. se počinje baviti kratkometražnim filmom, kao samostalni, nezavisni filmski autor, te sa svojim prvim filmom „Ubojite misli“, sudjeluje na brojnim međunarodnim filmskim festivalima: Španjolska, Portugal, Francuska, Kanada, Slovenija, Italija, Srbija, Švicarska, SAD, Bosna i Hercegovina, Grčka, Republika Južna Afrika, Egipat, Argentina, Rusija, Indija, Austrija, Bangladeš, etc), te prima mnoga priznanja i nagrade. Do danas je za svoje filmove osvojila 15 međunarodnih nagrada.
Godine 2007. nagrađena je nagradom “Zvonimir Golob” za najbolju neobjavljenu ljubavnu pjesmu (UBIUDR Podravka).
Iste godine prima dvije prve nagrade za svoja dva kratkometražna filma: „Ubojite misli“ i „Spavanje i sanjanje“ na Međunarodnom festivalu kratkog filma Mostar (Bosna i Hercegovina), te Međunarodnom filmskom festivalu ‘Električni štakori sanjajo video sanje’ u Celju (Slovenija). Za svoj film “Ubojite misli” također prima nagradu na na Međunarodnom filmskom festivalu ‘AluCine’ Latin Media Festival’ u Torontu (Kanada).
2009. postaje hrvatski prijatelj savjetnik ‘Svjetske mirovne turneje za djecu’ pokrenute od strane g. Wolfganga Hildebranta iz SAD-a, te biva nagrađena na Međunarodnom poetskom festivalu ‘Nosside’ (Regio Calabria, Italija), za svoju pjesmu „Akvarel“.
2010. postaje članicom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u domovinskoj dijaspori (Basel,Švicarska). 2015. ponovno objavljuje svoju poeziju, no ovaj put na CD-u.
Poezija i eseji prevođeni su joj na engleski, arapski, litvanski, turski, talijanski i kineski.
Kritičari njezinu liriku često uspoređuju s onom Sylvije Plath. Istaknuti subotički književnik Robert G. Tilly napisao je za Gjurić da se „bavi tematskim opsegom duhovnog obzorja jednoga Henryja Millera, stilom i jezičnim vokabularom dostojnim Jursenarove ili onoga iz ponajboljih eseja Simone de Beauvoir”.
O njezinu su stvaralaštvu (poeziji i prozi) pisali i/ili govorili ugledni književnici: Nikola Milićević, Vlado Gotovac, Zlatko Tomičić, Nedjeljko Mihanović, Božidar Petrač, Milivoj Slaviček, Vinko Grubišić, Sead Begović, Igor Mandić, Alojz Majetić, Ljerka Car Matutinović, Tin Lemac, i mnogi drugi.
Od 1988. do 2018. glumi u još nekoliko dugometražnih filmova hrvatskih redatelja (Zrinko Ogresta, Oja Kodar, Miroslav Međimorec, Vinko Brešan…).
Zastupljena je u mnogim antologijama, pregledima i panoramama suvremenog hrvatskog pjesništva, kao i u nekoliko internacionalnim antologija. Kontinuirano piše poeziju i esejistiku koju objavljuje u književnim časopisima: Republika, Kolo, Hrvatska revija, Književna Rijeka, Riječi, Poezija, Motrišta, Zadarska smotra, Mogućnosti, Most/TheBridge, Portal Strene (BiH), Kvaka, na Trećem programu hrvatskog radija…
izvor biografije: http://stankagjuric.from.hr/
foto: promo privatni album Stanka Gjurić




