Konačne dimenzije nesreće u japanskim atomskim elektrana još uvijek se ne naziru. Jesno je ipak jasno. Debata oko budućnosti nuklearne energije vratila se na dnevni red.
Nuklearna katastrofa u Japanu će promijeniti svijet. Trajno će ga promijeniti. Ona nam je jasno pokazala koliko je opasna i na koncu nepredvidiva atomska energija. Da, mi možemo kontrolirati cijepanje atoma. Da, mi znamo kako se atomi ponašaju i što moramo napraviti kako bi nam proizveli velike količine energije. Ali mi sad znamo i da su stručnjaci, atomski fizičari i političari zastrašujuće bespomoći kad jedna nuklearka ispadne iz ravnoteže. Vladaju nemoć i nada da će topljenje jezgre reaktora možda samo od sebe prestati.Tko tvrdi da Japan zna na kojem tektonskom "buretu baruta" sjedi i da u Njemačkoj nikada nije moguće tako jak potres, taj si stvari čini prokleto jednostavnima. Što je s avionima koji mogu pasti na nuklearke, što je s terorističkim napadima i višestrukim ljudskim i tehničkim pogreškama?Opasnost nisu samo potencijalne havarije - već i atomski otpad. Mi ne znamo kamo s tim otpadom koji bi jednoga dana mogao biti problem. Unatoč intenzivnoj potrazi za lokacijom, nigdje na svijetu u ovom trenutku ne postoji niti jedno jedino odlagalište za vječnost.Rizik budućnostiŽelimo li taj rizik u budućnosti? Iako imamo i alternative. Solarna energija, energija vjetra i tako dalje? Obnovljivi izvori energije koji nas čine neovisnima o nafti, koji su bezopasni i trajni, nisu problematični za one koji će na Zemlju doći nakon nas. U te energije se konačno mora znatno investirati. Oni nisu ekološki san. Ne. Oni su simbol za čisto, održivo, tehnički moderno društvo.Atomska energija je sama sebe pretekla. Ona je prljava, opasna i uništava resurse. Polako nestaje i urana, goriva za nuklearke. Urana ima za maksimalno još 50-60 godina, tvrde stručnjaci. Je li to održivo? Takvo što tvrde jedino lobisti atomske industrije i energetski koncerni, koji zarađuju puno novca s cijepanjem atoma - i koji imaju jak utjecaj na političare. A politiku je, nadamo se, katastrofa u Japanu razbudila.Sad mora dokazat hrabrost. I investirati u energiju i tehnike budućnosti.--------------------------------------------------Povijest korištenja atomske energije prepuna je manjih i većih incidenata. Neke od njih bile su posebno dramatične. Donosimo kronološki pregled najvećih nesreća koje su dijelom i promijenile pogled na nuklearnu energiju.Travanj 1986.Najteža katastrofa u povijesti Zemlje dogodila se u ukrajinskom Ćernobilu, tada dijelu Sovjetskog Saveza. U eksploziji grafitnog reaktora na licu mjesta je poginulo 32 ljudi. Tisuće osoba preminule su od posljedica havarije tijekom godina i desetljeća koji su uslijedili.Oko 120.000 osoba moralo je biti preseljeno iz ozračenog prostora. Vjetrovi i oblaci tada su radioaktivni materijal "transportirali" i na područje zapadne Europe.Ožujak 1979.Najveća atomska nesreća na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država dogodila se u nuklearki Three Mile Island u Harrisburgu, savezna država Pennsylvania. Radioaktivni "oblak" tada je registriran i nekoliko stotina kilometara od mjesta nesreće.Više od 200.000 ljudi moralo je napustiti svoje domove.Listopad 1957.U jednoj nuklearnoj elektrani kod Windscalea u Velikoj Britaniji odjednom je izbio požar u reaktoru koji je služio za proizvodnju plutonija. Radioaktivni plinovi "zatrovali" su područje veliko nekoliko stotina četvornih kilometara.Od posljedica havarije umrlo je najmane 39 ljudi.Rujan 1957.Svijet je za jednu od najvećih nuklearnih katastrofa saznao tek nekoliko godina nakon što se ona doista dogodila. U sovjetskoj tvornici plutonija Majak eksplodirao je podzemni spremnik s tekućim, radioaktivnim otpadom. Najmanje 1.000 ljudi je poginulo, više od 10.000 je došlo u kontakt s radiokativnim materijalom.Do danas nema pouzdanih brojki o razmjerima nesreće. Već pola stoljeća je ozračeno područje veliko oko 12.000 četvornih kilometara.Tek 1976. svijet je saznao za ovu neseću, tajnu je odao jedan sovjetski znanstvenik koji je emigrirao. Moskva je tek 1990. službeno priznala havariju.http://www.dw-world.de
/images/uploads/vijesti/cerbobil.jpg---www.mojzagreb.info
