Hrvatska udruga Putokaz za Afriku opremila je kuću za pomoć potrebitim djevojčicama

donacije stigle na pravu adresu Hrvatska udruga „Putokaz za Afriku“ u Ruandi opremila kuću za pomoć potrebitim djevojčicama

Sedmu godinu zaredom udruga Putokaz za Afriku posjetila je Ruandu, u kojoj pomažu djeci u 11 škola i 9 vrtića te gdje su u posljednjih šest godina uz pomoć namjenskih donacija i programa kumstva pomogli više od 7.000 djece.

Osim uniforma za školu, školskog pribora i hrane, ovogodišnje putovanje bilo je od velikog značaja, a zbog opremanja kuće za pomoć potrebitim djevojčicama, koje su se u vrlo ranoj dobi našle u nezavidnoj poziciji, često i bez roditeljske skrbi.

„Uz redovan rad, protekle smo tri godine bili u potpunosti usmjereni na kupnju, a onda i kompletnu rekonstrukciju i opremanje kuće za pomoć djevojčicama u potrebi, što je naš najveći projekt u Africi dosad, u potpunosti financiran namjenskim donacijama naših kumova i drugih donatora. Predali smo potrebne papire za dozvolu i početak rada kuće te čekamo prve djevojčice, koje će u kući imati osiguranu odjeću, hranu i higijenske potrepštine“, objašnjava Elizabeth Suzana Kozina, predsjednica udruge Putokaz za Afriku.

„Osim opremanja kuće, tijekom dva tjedna posjetili smo dvadesetak škola i vrtića, a svugdje su nas dočekala nasmijana lica i ples. Svaka pomoć čini razliku u Africi, a njihova sreća zbog nečega što je nama svakodnevno – par školskih bilježnica, nešto hrane, osnovne potrepštine, toliko je iskrena i čista da smo dobili veliku snagu za dalje“, dodaje Kozina i zahvaljuje svima koji redovno podržavaju projekt, kao i građanima iz cijelog svijeta koji iskazuju interes za kumstvo i preuzimaju tu odgovornost.

Christine Umutesi i Elizabeth Suzana Kozina

Da program ove hrvatske udruge, pa tako i podrška u školskoj prehrani, ima veliki utjecaj na obrazovanje u okrugu Muhanga, smatra dožupan Mugabo Gilbert. „Misija i vizija Putokaza za Afriku, kao i predanost njihovih članova i volontera omogućilo je školovanje za najmanje 7.323 djece. Često se susrećemo s prekidom školovanja zbog lošeg financijskog stanja obitelji, a ovim partnerstvom omogućavamo djeci barem jedan dnevni obrok, u školi, zbog čega djeca nastavljaju sa svojim obrazovanjem“, navodi Gilbert.

Škola u Ruandi

Zadovoljstvo suradnjom s udrugom Putokaz za Afriku, izrazila je i ravnateljica škole Gifumba, Christine Umutesi. „Mnogi naši školarci dolaze iz obitelji koje si ne mogu priuštiti hranu, a kamoli obrazovanje. Zato, podrška Udruge donacijama, od hrane preko uniforma do školskih materijala, od iznimne je važnosti, jer omogućava djeci potrebno školovanje, ali i obrok“, navodi Umutesi. Osim pomoći putem donacija, od sljedeće će godine svaka škola, partner udruge, imati i kaveze sa zečevima u svojim dvorištima, čime se osigurava da djeca barem jednom tjedno pojedu meso, jer im je inače prehrana bazirana na ugljikohidratima.

Osim Elizabeth Suzane, Ruandu je posjetilo i dvoje volontera, kao i volonterka i kuma Jelena iz Zagreba, koja se po prvi puta susrela sa svojim kumčetom. Sreća i uzbuđenje, ali i strah – kako će ju dijete prihvatiti i kako će reagirati kada ga zagrli, neki su od osjećaja koje je osjetila netom prija upoznavanja svoga kumčeta. „U glavi mi je bila zbrka, i iako sam hrabra bila prema van i nasmijana, u sebi sam strahovala. No, sve su moje sumnje otklonjene čim smo se upoznali, obećala sam mu da ga nikad neću napustiti, a u isto vrijeme sam shvatila da je ovo možda prvi i zadnji put da se vidimo“, iskreno odgovara Jelena, a svoje kumče smatra svojim četvrtim djetetom.

Kuća u Ruandi poslije renovacije

Važnost kumstva i ulogu kumova u obrazovnim ishodima potvrđuje i Eric Munini, prvo kumče s diplomom prvostupnika iz komunikacija. „Moja diploma je zasluga udruge, koja mi je platila školarinu i omogućila visoko obrazovanje i tako u potpunosti promijenila život. Veliki je broj djece poput mene, koji si bez pomoći Putokaza ne mogu priuštiti školske materijale, a udruga svojim sjajnim poslom donosi veselje u naše selo“, navodi Munini.

Ovogodišnja misija u Africi završila je u društvu djece iz škole Cycaro i popularnim Rim Tim Tagi Dim ritmom. Video plesa djevojčica i dječaka s miljeićima postao je viralan, a podijelio ga je i podržao i sam Baby Lasagna. U završnim je pripremama i službena pjesma udruge, od čijeg će emitiranja naknada u potpunosti biti usmjerena na potrebe djece u Africi.

spavaća soba

Podsjetimo, udrugu Putokaz za Afriku osnovale su u Slavonskom Brodu 2018. prijateljice Elizabeth Suzana Kozina i Slavica Gašparović nakon prvog posjeta Africi. U šest godina rada udruge, kumovi su omogućili priliku za život i školovanje za više od 7.000 djece u 20 obrazovnih ustanova u Ruandi, a putem namjenskih donacija osigurali više od 4 tone odjeće, igračaka, higijenskih potrepština, hrane, školskog pribora.

Kako postati kum djetetu, donirati ili pronaći više informacija, saznajte na www.putokazzaafriku.com

ili se obratite na info@putokazzaafriku.com

Kuća u Ruandi prije renovacije

Ruanda je država u Jezerskoj regiji središnje Afrike, bez izlaza na more. Na jugu graniči s Burundijem, na zapadu s Demokratskom Republikom Kongo, na sjeveru s Ugandom te na istoku s Tanzanijom. Jedna je od najgušće naseljenih zemalja Afrike; na prostoru manjem od polovice Hrvatske živi oko 10 milijuna ljudi.

Zemljopis

Zapadnim dijelom Ruande u smjeru sjever-jug prolazi planinski lanac koji čini razvodnicu slivova Konga i Nila, i u njegovu se sjevernom dijelu nalazi najviša ruandska planina Karisimbi (4507 m). Prema zapadu teren se spušta do 1460 m, nadmorske visine jezera Kivu, jednog od jezera Velikog tektonskog jarka, koje čini veći dio granice s DR Kongom, a prema istoku se na planine nastavlja središnja brežuljkasta visoravan (oko 1700 m) i, još istočnije, dolina rijeke Kagere s brojnim močvarnim jezerima.

Povijest

Starija povijest

Najstariji su stanovnici Ruande preci danas malobrojnog pigmejskog naroda Twa. U prvom tisućljeću ovamo se, vjerojatno iz kongoanskih šuma, proširio bantu narod Hutu donoseći nove poljoprivredne tehnologije. Od 14. do 16. stoljeća u Ruandu su se sjevera doselili nilotski Tutsi čije je tradicionalno zanimanje stočarstvo za razliku od ratarskih Hutua. Tutsi su zagospodarili ovim prostorom i utemeljili kraljevstvo u kojem su činili aristokraciju. Preuzeli su bantu jezik, ali nisu se stopili s većinskim Hutuima, od kojih se razlikuju i po nekim tjelesnim svojstvima (viši su i svjetlije puti). O podrijetlu ovih razlika i stupnju miješanja između dviju zajednica postoje proturječna gledišta; prema jednima, Tutsi su genetski različiti od Hutua, prema drugima razlike su rezultat drugačije prehrane i zanimanja.

Dvadeseto stoljeće

Godine 1895. Ruanda i susjedni Burundi postali su njemačke kolonije. Nijemci su se u upravljanju oslonili na već postojeće državne strukture kraljevstva Tutsija, slično britanskoj upravi u susjednoj Ugandi. Nakon Prvog svjetskog rata koloniju je preuzela Belgija, čija je vlast bila izravnija i stroža nego njemačka, a za ostvarivanje svoje politike prisilnog rada i visokih poreza unovačila je više slojeve Tutsija koristeći ih kao posrednike, što je pojačalo podjelu između dva naroda. Mnogi su se mladi seljaci da bi izbjegli porezna opterećenja i glad odselili u susjedne zemlje, uglavnom u Kongo i Ugandu, u potrazi za poslom. U kolonijalnom dobu izgrađeno je 9 000 km cesta, a godišnje se proizvodilo i do 100 kg čistog zlata.

Poslije Drugog svjetskog rata Ruanda je postala mandatno područje UN-a pod belgijskom upravom. Reformskim procesima koji su izjednačili pravo glasa Hutui su stjecali sve više političkih prava. Nakon atentata na kralja Mutaru III. 1959. godine i bijega posljednjeg kralja Kigerija V. u Ugandu nestala je monarhija Tutsija i većinski Hutui postali su dominantna politička snaga u neovisnoj ruandskoj republici, proglašenoj 1962. godine. Prvi predsjednik bio je Grégoire Kayibanda.

Godine 1990. tutsijski Ruandski patriotski front (RPF) započeo je iz svojih baza u Ugandi s napadima protiv ruandske Vlade u kojoj su glavnu riječ imali Hutui. Vlada je odgovorila progonom Tutsija koje je optužila za pokušaj ponovnog porobljavanja Hutua. Borbe su se nastavile do 1992. godine kada je potpisan sporazum u Arushi u Tanzaniji.

Podrobniji članak o temi: Genocid u Ruandi

U travnju 1994. godine državni zrakoplov u kojem su bili predsjednici Ruande Juvénal Habyarimana i Burundija Cyprien Ntaryamira, obojica Hutui, oboren je pri slijetanju na aerodrom u Kigaliju pod nerazjašnjenim okolnostima. Hutuski su ekstremisti neposredno nakon atentata započeli masovni pokolj ruandskih Tutsija i umjerenih Hutua u kojem je u sljedeća tri mjeseca ubijeno 937.000 osoba. Genocid je zaustavljen nakon što su RPF i njegov vođa Paul Kagame srušili Vladu i preuzeli vlast. Bojeći se osvete Tutsija, više od 2 milijuna Hutua napustilo je zemlju, ali su se mnogi u međuvremenu vratili. Neki hutuski paravojni odredi i dalje se nalaze u istočnom DR Kongu.

Stanovništvo

Narodnosni sastav

Podrobniji članci o temama: Etničke grupe Ruande, Hutu, i Tutsi

Ruanda je jedna od rijetkih afričkih zemalja čiji se teritorij donekle poklapa s jezično-etničkim granicama. Gotovo svi stanovnici govore ruandskim koji pripada bantu jezicima. Ipak, stanovništvo je prema pretežnom zanimanju podijeljeno u Hutue (84%, uglavnom ratari), Tutsije (15%, stočari) i Twa (1%, lončarstvo i lov).

Vjerski sastav

Najbrojnija vjera je kršćanstvo (93%, najviše katolika).

Gospodarstvo

Oko 90% stanovništva bavi se nekomercijalnom poljoprivredom, ali proizvodnja hrane često ne zadovoljava domaće potrebe. Glavni izvozni proizvodi su kava i čaj. Zemlja prima najveći iznos strane pomoći po stanovniku u Africi.

BDP je za 2017. godine procijenjen na 2090 USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).

Vađenje minerala kao što su kasiterit, volframit, zlato i koltan, koji se koriste u proizvodnji elektroničkih i komunikacijskih uređaja, također pridonose ekonomiji države.

Turizam je brzo rastuća grana u Ruandi. Ruanda je jedna od dvije zemlje gdje se sigurno mogu posjetiti brdske gorile (lat. Gorilla beringei beringei). Praćenje gorila u nacionalnom parku privlaći tisuće posjetitelja svake godine, koji su spremni platiti visoke cijene dozvola. Ostale znamenitosti su šuma Nyungwe, dom čimpanza i ostalih primata, rezervat oko jezera Kivu, te Akagera, savana na istoku zemlje.

Kultura

Ruandska kulturna baština bogata je tradicionalnim plesovima i pjesmama. Također je prisutna primijenjena umjetnost, osobito izrada pletenih posuda i košara, te keramičkih i metalnih predmeta.

U Ruandi postoji nacionalna kazališna kuća i orkestar koji, uz standardni repertoar njeguju i tradicionalni glazbeni izričaj. Postoji i Društvo književnika Ruande (Association des Écrivains du Rwanda) koje okuplja književnike. Od novina izlaze Rwanda Herald i New Times na engleskom, La Releve na francuskom i Kinyamateka na ruandskom jeziku.

Ruandsko-hrvatski odnosi

U Ruandi djeluju hrvatski katolički misionari. Jedan od njih bio je i franjevac Vjeko Ćurić, "afrički Schindler" koji je spasio civile od genocida. Fra Ivica Perić je u Ruandi sagradio školu. U Ruandi je često poznati hrvatski novinar, putopisac i dobrotvor iz Ploča Željko Garmaz. U Ruandi su angažman našli hrvatski športski stručnjaci, nogometni Josip Kuže, Tomislav Obradović, Branko Tucak, košarkaški Većeslav Kavedžija. Hrvatska je i gospodarski povezana. Radnici iz Splita u Ruandi grade i hidrocentrale, a prisutna je i hrvatska tvrtka Končar Elektroindustrija.

izvor teksta za Ruanda: https://hr.wikipedia.org/wiki/...

foto: arhiva Putokaz za Afriku, udruga za pomoć djeci u neimaštinom pogođenoj Ruandi