O sestrama, siromašnima i bolesnima. Slike socijalne i zdravstvene povijesti međuratnog Zagreba - autor Željko Dugac

knjiga o Zagrebu - „sestre pomoćnice“ / medicinske sestre i Zagreb između Prvoga i Drugoga svjetskoga rata.

Prof. dr. sc. Željko Dugac, znanstveni savjetnik u Zavodu za povijest i filozofiju znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, bavi se poviješću zdravstva i medicine, socijalnom poviješću i poviješću znanosti i kulture.

Napisao je, i u nakladničkoj kući Srednja Europa iz Zagreba objavio, knjige Protiv bolesti i neznanja. Rocckefellerova fondacija u međuratnoj Jugoslaviji; Kako biti čist i zdrav. Zdravstveno prosvjećivanje u međuratnoj Hrvatskoj i, u koautorstvu s akademikom Markom Pećinom, Andrija Štampar: Dnevnik s putovanja 1913. – 1938. koja je objavljena na hrvatskom i engleskom jeziku.

Knjiga O sestrama, siromašnima i bogatima. Slike socijalne i zdravstvene povijesti međuratnog Zagreba, objavljena 2015. godine, opisuje početke socijalne politike u međuratnoj Hrvatskoj te društvene prilike u kojima se ona oblikovala. Autor u knjizi ukazuje na složenost djelovanja „sestara pomoćnica“, kako su se isprva zvale medicinske sestre, koje je objedinjavalo medicinski i socijalni rad.

Budući da se rad sestara prilagođavao potrebama društva, značajan dio knjige posvećen je analizi strukture korisnika njihove pomoći. Tako istraživanje rada pripadnica jedne profesije postaje složen prikaz života jednog društvenog sloja, načina kako je država nastojala uspostaviti institucionalnu brigu za najugroženije, znanstvenih i socijalnih ideja onoga vremena, te napokon nastojanja da se profesionalizira jedan oblik tradicionalno ženskog zanimanja.

Autor u knjizi ne govori samo o sestrama, nego i o gradu i ljudima, smatrajući da bi se na taj način najbolje mogla iščitati sva složenost profesionalnih zadaća i društvene uloge koju su onodobne sestre imale, ali i društvenog života grada u kojem su, na žalost, siromaštvo i bolesti određivali živote ljudi.

Od brige za trudnice, preko novorođenčadi i djece, pa dalje kroz sve životne dobi, do duboke starosti, sestre pomoćnice nastojale su pratiti stanovnike grada, pružiti im medicinsku ali i socijalnu pomoć, biti uz njih u teškim životnim prigodama, posebice kada bi ih mučile bolesti i siromaštvo. Od zdravstvenog prosvjećivanja do socijalne pomoći, od preventivnog djelovanja do brige za one koji su bili bolesni i zlostavljani, bili su zadaci sestara pomoćnica u gradu koji je u to međuratno doba oblikovao svoju zdravstvenu i socijalnu zaštitu tako da bude što dostupnija i da obuhvati što veći broj svojih stanovnika, što veći broj onih koji su doista bili siromašni, napušteni i bolesni.

Profesija koja se edukacijski i društveno oblikovala u međuratnom razdoblju nastavila je svoju misiju i u ratno doba. Nakon Drugog svjetskog rata sestre pomoćnice dobivaju novo ime i novo znamenje. Prozvane su medicinskim sestrama i pod tim su imenom ostale sve do danas.

o knjizi je autor Željko Dugac za news portal Moderna vremena rekao:

Radeći na ovoj knjizi nastojao sam, koliko je to građa dopuštala, prikazati svakodnevne probleme s kojima su se sestre susretale pri svom radu, ali i probleme ljudi kojima su pomagale, nastojeći graditi tematske slike kako bi čitatelju njihova svakodnevica postala što opipljivija. U tom svjetlu dio knjige obrađuje problematiku ugroženih skupina gradske populacije, djece, majki i očeva. Nadalje sam istaknuo problematiku hraniteljica djece, kao osoba koje su u međuratnom Zagrebu itekako bile prisutne u svakodnevici obična čovjeka i koje su bile pod budnim okom sestara. U međuratne priče i u događanja koja se opisuju upletene su i bolesti, prije svega tuberkuloza, pa je posve jasno da se toj bolesti posvećuje određeni prostor, kao i alkoholizmu.

Konačno, nezaobilazno je bilo predstaviti i jednu mračniju sliku onodobnog Zagreba, sliku krajnjih rubova siromaštva, skitnje, prosjačenja, prostitucije i one strašne svakodnevice unutar četiri zida, zlostavljanja djece i žena, fizičkih povreda, zanemarivanja i krajnje nebrige za djecu. Da bih slikama grada i ljudi dao još jednu plastičniju dimenziju, odlučio sam knjigu započeti poglavljem pod naslovom "O emocijama", u kojem sam - prenoseći priču o sudbini jedne žene u međuratnom Zagrebu - želio naglasiti afektivnu komponentu teme ovoga rada, koja je neraskidivo utkana u život grada i sudbine ljudi o kojima su se brinule sestre pomoćnice.

Na kraju sam skicirao nekoliko slika o problemu treće životne dobi i time završio ovu studiju, u kojoj sam sjedne strane nastojao zadržati znanstvenu distancu, a s druge se nisam ustručavao prepustiti emocijama i svjesno ih (auto)tematizirati, što mi se činilo posve neizbježno budući daje cjelokupna ostavština sestara opipljiva, živa i konačno emocionalno prijemčiva.

izvor: https://mvinfo.hr/

Željko Dugac (1968), povjesničar medicine. Doktorirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi u Odsjeku za povijest medicinskih znanosti Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU. Voditelj je projekta "Hrvatska medicinska baština: odrednice i dostignuća od 13. do 20. stoljeća".

Bavi se istraživanjem povijesti javnog zdravstva u međuratnom razdoblju, životom i djelom dr. Andrije Štampara, poviješću narodne medicine. Autor je više znanstvenih članaka i poglavlja knjiga o povijesti zdravstvenog prosvjećivanja i narodne medicine.

knjigu možete potražiti u knjižarama i na web sjedištu nakladnika

https://srednja-europa.hr/

foto: ustupio nakladnik Srednja Europa iz Zagreba