PJESMA DANA - Nikica Petrak

Status quo

Što danas? Ništa.
Zavući se u neki kut labirinta
i slušati kako se negdje visoko osiplje vrijeme.
Svi su putovi zadani, staze regulirane,
pjesme su dopjevane i hvala bogu
nitko više ne zna ništa. Čekanje.

Što sutra? Trpjeti.
Povijest je prohujala i stala golema kao brana.
Iza nje gomilaju se ljudi, kuće, strojevi,
žice, noćne svjetiljke, podzemni hodnici, dizalice.
Rastu za sebe, ne znaju kud će.
Što govorimo nije ono što vjerujemo,
što činimo nije ono što slutimo.
Jedno drugo doba već zadano
priprema svoje buduće poraze.

U potrazi za komadom kruha
na mom balkonu jedna šugava ptica
izgovara slatke slovke
tri kratke note otvorenog prostora
sjećanje na zahvalnost razriješene muke:
svijete svijete, opet ćeš, u umiranje.

Nikola (Nikica) Petrak (Duga Resa, 31. kolovoza 1939. – Dubrovnik, 20. kolovoza 2016.), hrvatski pjesnik, esejist, feljtonist, prevoditelj i akademik.

Gimnaziju je završio u Zagrebu, a diplomirao je anglistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1963.). Početkom 1960-ih bio je urednik kulturne rubrike u Studentskom listu. Radio je kao novinar i urednik emisija iz kulture na Televiziji Zagreb (1967. – 77.), urednik u nakladničkoj kući Liber (1978. – 89.), savjetnik u Ministarstvu prosvjete i kulture (1991. – 92.) te kao urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža (1992. – 2004.).

Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2004. godine te član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca. Pjesme objavljuje od 1959. godine, kao jedan od istaknutijih pripadnika pjesničkoga naraštaja okupljena oko časopisa Razlog.

Stalni su motivi njegove poezije ljubav, odnos prema tradiciji, protok vremena i njegovo cikličko vraćanje, eruditizam i intelektualizam. Ipak, tek s objavljivanjem zbirke Ispadanje iz povijesti (1996.) Petrak se definitivno izdvojio iz generacijskog konteksta i potvrdio kao kanonski pjesnik te jedno od najvažnijih imena moderne hrvatske poezije, nastavivši u toj "kasnoj" fazi objavljivati jednako zapažene i cijenjene zbirke (Razmicanje paučine, Arka, Od ljubavi), sada više otvorene svakidašnjici, razigranijem stilu, autoironiji i intimnijim temama. Njegove kasnije pjesme i eseji ponajbolji su hrvatski primjer poetskog odnosa s tradicijom u duhu T. S. Eliota.

Zapaženi su njegovi prijevodi s engleskoga jezika - Dylana Thomasa, Emily Dickinson, Bena Jonsona, Toma Stopparda i dr.

Bio je članom uredništva časopisa Foruma, književnog mjesečnika Razreda za književnost HAZU (stanje od prosinca 2011. godine).

Privatni život (obitelj): Jelka Petrak (rođ. Vlahutin) (supruga), prof. metodologije medicinskih znanosti; Marko Petrak (sin), prof. rimskog prava; dr. Zvonimir Petrak (otac) (1914. – 1943.); dr. Neda Petrak-Longhino (majka) (1919. – 2002.); Nikola Petrak (djed) (1888. – 1968.), gospodarstvenik i političar, zastupnik HSS-a u skupštini Kraljevine Jugoslavije; dr. André Longhino (pradjed) (1855. – 1918.), gradski fizik slobodnog kraljevskog grada Zagreba; dr. Josip pl. Vranyczany-Dobrinović (šukundjed) (1831. – 1866.), gospodar Severina na Kupi i zastupnik u Carevinskom vijeću).

(izvor biografije: https://hr.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica)

foto: Petar Kolovrat