PRIČE IZ BIJELOG SVIJETA - piše Edit Glavurtić

Razgovaram danas s prijateljicom koja živi u Njemačkoj, u Rosenheimu. Nakon što smo pretresle sve moguće teme, pitam je kako joj je kći i uživa li u školskim praznicima.

– Praznici počinju od ponedjeljka – odgovara ona. – Sutra je zadnji dan škole.

Ostala sam u čudu. Prvi put čujem da netko ide u školu usred ljeta. Nikako mi to ne ulazi u glavu.

Objašnjava mi da u Njemačkoj tijekom školske godine imaju više praznika, pa ljetni odmor traje mjesec i pol. Početak i kraj praznika ovise o saveznoj pokrajini. Oni kojima je školska godina završila krajem lipnja u školske će klupe već 15. kolovoza, dok će oni kojima završava sutra, nastavu ponovno početi tek sredinom rujna.

I dalje se čudim. Danas je u Rosenheimu bilo 35 stupnjeva, a djeca još sjede u učionicama.

– Navikli smo – kaže prijateljica. – Jedino nije ugodno što većina škola i javnih ustanova nema klimatizaciju. Srećom, nastava je ujutro pa se nekako izdrži.

Sjetila sam se i njezine priče od prošle zime. Za božićne praznike planirali su putovanje, čini mi se u Afriku, pa su termine jedva uskladili sa školskim kalendarom. U Njemačkoj dijete ne možete povući iz škole nekoliko dana ranije samo zato što ste pronašli povoljniji aranžman.

– Kako ne možete? – čudila sam se. – Pa kod nas to nije nikakva rijetkost.

Ali u Njemačkoj za to postoje visoke novčane kazne. Uoči praznika policija pojačano kontrolira zračne luke i lako provjeri putuju li školska djeca prije nego što im službeno započnu praznici. Ako vas uhvate, godišnji odmor mogao bi vas ispasti puno skuplji nego što ste planirali.

Kad nas je krajem lipnja pogodio prvi toplinski val, sjećam se napisa kako je Francuska posebno teško stradala zbog velikih vrućina, uz velik broj smrtnih slučajeva. Jedan od razloga bio je i taj što mnogi Parižani nemaju klimatizirane stanove.

Nisu klima-uređaji uobičajeni ni u Beču. Nisam ga imala dok sam tamo živjela, a mislim da ga ni danas nema većina mojih prijatelja. Dijelom je razlog i to što u Austriji ne možete tek tako postaviti vanjsku jedinicu na pročelje zgrade – za to je potrebna odgovarajuća dozvola, i nitko ni ne pomišlja da zaobiđe proceduru. Kod nas su, pak, klima-uređaji odavno postali sasvim uobičajena stvar i većina se upravo njima spašava od ljetnih vrućina.

Za pametne zaključke mi je prevruće, pa ih prepuštam vama. Ja sam samo htjela podijeliti svoje današnje veliko čuđenje: kako se pri ovakvim temperaturama uopće može učiti i koncentrirati? A kako je vratiti se u školske klupe sredinom kolovoza, dok ljeto još žari i pali?