Pročitajte deset poruka o tome kada počinje revolucija, napisano 1909. godine, autor Vladimir Vladimirovič Majakovski

a Vladimir Majakovski je za svaku poruku o revoluciji robijao mjesec dana. Deset poruka - deset mjeseci robije. Pitamo se, ima li u Hrvatskoj danas političara, ili onih koji se tako predstavljaju, a koji bi i jadan jedini sat robijali za svoj narod i Hrvatsku?

A Majakovski među ostalim je zapisao : “U ovom životu nije teško umrijeti. Izgraditi život kud kamo je teže.”

Vladimir Vladimirovič Majakovski - Deset poruka o revoluciji (1909.)

1. Revolucija počinje - kada ljudi više ne prihvaćaju nezadovoljstvo kao normalno stanje, a vi šutite, građani!

2. Revolucija počinje - kada se bijes gladnih ne može kupiti novcem sitih, a vi ste gladni, građani!

3. Revolucija počinje - kada radnici odbiju biti robovi i krasti ono što im pripada, a vi šutite, građani!

4. Revolucija počinje - kada moralni zakon ne postoji, a pisani zakoni primjenjuju se samo na siromašne, a vi ste siromašni, građani!

5. Revolucija počinje - kada država ponižava stare i uhićuje ili protjeruje mlade, a vi šutite, građani!

6. Revolucija počinje - kada narod služi vladi, a ne vlada narodu, a vi, građani, služite!

7. Revolucija počinje - kada umjetnici prestanu biti kukavice i progovore naglas, dok vi šutite, građani!

8. Revolucija počinje - kada se zabrane sloboda govora i slobodna misao, a vi, građani, budete zabranjeni!

9. Revolucija počinje - kada ima posla i kruha samo za one koji slave i hvale cara (vlast), a vi šutite, građani!

10. Revolucija počinje - kada policija, vojska i sigurnosne službe nisu čuvari slobode, već okupatori vlastitog naroda, a vi, građani, ste okupirani!

Vladimir Vladimirovič Majakovski (rus. Влади́мир Влади́мирович Маяко́вский, Bagdadi pokraj Kutaisa, 19. srpnja 1893. – Moskva, 14. travnja 1930.), ruski književnik, jedan od začetnika ruskog futurizma.

Polazio je slikarsku školu, bio zatvoren zbog socijalističke agitacije, oduševljeno prihvatio Oktobarsku revoluciju i stavio u njenu službu svoj pjesnički i slikarski talent. Pjesnički rad počeo je kao futurist, stojeći ujedno na čelu toga pokreta. Nastojao je stvoriti novu poeziju koja bi odgovarala urbanom, a zatim i revolucionarnom razdoblju povijesti Rusije i čovječanstva. Uvodi u poeziju vulgarizme, žargonske riječi, namjerno grube antiestetizme, stvara vlastite kovanice, služi se vrlo često igrom riječi, dotada nepoznatim metaforama, a posebno voli hiperbole.

Razbija tradicionalnu ritmičku strukturu stiha i stvara novi, u grafičkom slogu "stepenasti" stih, koji posebno pogoduje stavu retoričkog pjesnika što se izravno obraća velikom auditoriju te tu svoju metodu, odnosno razloge za primjenu iste, izlaže u obliku konceptualnog eseja u svojoj knjizi Kako se prave stihovi? (1926.). Smisao takve poezije odvodi ga izravno na revolucionarnu tribinu, miting. Eksperimentalnu liriku slijede velike lirske poeme monološkog tipa "Oblak u hlačama", "Flauta-kralješnica", "Rat i svijet", "Čovjek". Stavljajući poeziju svjesno u službu revolucije piše agitacijske pjesme ("Lijevi marš") te scensko djelo na temu revolucije s biblijskim motivima "Misterij Buffo".

Svojim djelom izvršio velik utjecaj na razvitak sovjetske poezije, a djelovao je i na pjesnike izvan SSSR-a (Aragon, Becher, Vapcarov i dr.)

Završio je život samoubojstvom.

Neka djela na hrvatski mu je preveo hrvatski pjesnik Josip Sever.

preveo i za objavu priredio: Petar Kolovrat

foto: Petar Kolovrat