Svi su znali da spava s pištoljem, osim onih koji su trebali znati - piše Dragica Trumbetaš

dragi umirovljenici, žilav otpor naša je opcija, zaslužili smo dostojanstvo u starosti, država koju smo dva puta vadili iz ratnoga pepela, mora osigurati mjesto na kojem ćemo mirno umrijeti, ne smijemo dozvoliti da smo trošak društvu, već stvaraoci mira i vrijednosti društva u miru...

Jedan maleni gradić koji je bio poznat po lječilištu, po dobrim mirnim ljudima, jučer je dobio stigmu.

Puno vremena će proći dok se ne zaboravi to što se jučer dogodilo u Daruvaru. .

Jedan čovjek koji je u tom gradu, trčkarao dok je bio dijete, imao školske prijatelje, pozdravljao susjede, nanio je ranu gradu, nanio je tugu ljudima, koja nikad neće proći.

Negdje u kotačiću vremena taj čovjek pokupio klicu zla koja je u njemu rasla, bujala, i na kraju uzela 6 nevinih života, a još ima ranjenih.

Vele da je došao ubiti svoju majku, jer mu je bila trošak, morao je doplaćivati dom jer njezina je mirovina bila premalena, usput je pobio sve koji su se zatekli, među njima i njegovatelja koji je mijenjao kolegicu koja je na godišnjem odmoru.

Njegovatelj je imao samo 37 godina, još imao puno snova i planova, pao je od metka čovjeka kojem nabujalo zlo pomutilo moć rasuđivanja.

Političari i koji su se sjatili oko mrtvih ljudi, došli su s motivom da opravdaju nehaj prema saznanju da u tom čovjeku raste zlo na mjestu gdje je trebalo biti dostojanstvo.

Svi su znali da spava s pištoljem, osim onih koji su trebali znati, ministar na poprištu osniva stožer za utvrđivanje okolnosti umjesto, da dade ostavku, kasno je za propitivanjem, znalo se da je klica zla bujala, dokazi su postojali, evidentirani, zapisani.

Presica koju je održao Predsjednik Vlade na temu tragedije više je od sramote, i taj je događaj Plenković iskoristio nabrajajući uspjehe svoje vlade, žrtve je tek uzgred spomenuo, naglasivši da su ljudi rođeni oko 1930.

Presica je završila u revijalnom tonu, puna dobrog raspoloženja kao da je povod bila zabava, a ne strašna tragedija.

Taj čovjek dobio prerano oružje u ruke, rođen 1973, a odlikovan za ratne zasluge 1996 godine od Tuđmana, izgubio je svaki motiv da se trudi da bude bolji, živio je na ratnoj slavi, umjesto da se trudi da u miru nađe motiv za život u kojem se stvaraju nove vrijednosti, nove spoznaje o ljepoti života u miru.

Život bez empatije za druge ljude,. prazan je i pust, u tom životu klica zla slobodno se razvija, raste i eksplodira bez upozorenja.

Preranim umirovljenjem tih ljudi učinilo ih je kliconošama bijesa koji slobodno iskaljuju na nevini ljudima jer umislili da su bezvremenskim junaci.

30 godina poslije rata, svaki dan se u našem društvu glorificiraju ratne zasluge umjesto da glorificiramo, mir, mir i samo mir, razvoj, napredak, budućnost bez ratova, mirno odrastanje djece.

Zlo koje je posijao rat nastavit će se razvijati dok god naši branitelji ne dobiju status veterana, branitelji su se borili da živimo u miru, a ne da ratni status bude vječno prisutan u vremenu poslije rata.

Političari koji zlorabe rat u svojim kalkulacijama za održavanje domoljubnog naboja, a koji ih održava na vlasti, sudionici su svih zločina učinjenih u miru.

Naš Premijer digao je ogradu na Markovom trgu, da zaštiti sebe, a građani Hrvatske postali su meta ljudima koji su ratom izgubili smisao života u miru.

Dragi umirovljenici, žilav otpor naša je opcija, zaslužili smo dostojanstvo u starosti, država koju smo dva puta vadili iz ratnoga pepela, mora osigurati mjesto na kojem ćemo mirno umrijeti, ne smijemo dozvoliti da smo trošak društvu, već stvaraoci mira i vrijednosti društva u miru.

Naša godina rođenja svjedoči da smo svoje životne borbe uspješno vodili,.

Sućut svima koji oplakuju svoje poginule.

napisala: Dragica Trumbetaš - Umirovljenica iz Sesveta (Zagreb)

Gospođu Dragicu Trumbetaš možete svakodnevno pratiti na njenom FB profilu, gdje gotovo u dnevnom ritmu ima zanimljive i poučne osvrte na dnevno politička i društvena zbivanja u našoj zajednici

https://www.facebook.com/dragi...

Dragica Trumbetaš, rođena je1955. godine u Bednji, radni vijek provela je u Končaru na specijaliziranim poslovima u proizvodnji. Umirovljenik je mirovine iz rada. Aktivistica je u Sindikalnom radu za sva radnička prava, i prava za ravnopravnost žena za jednaku plaću i bolje uvjete rada. Za svoj rad višestruko je nagrađivana za visoku produktivnost i poticaj na visoku produktivnost svih radnika u proizvodnji, za inovacijska rješenja koja su doprinijela znatnom smanjenju vremena izrade pojedinih specijalnih proizvoda. U mirovini je angažirana u HSU koji je prestao raspuštanjem većine zagrebačkih podružnica.

foto: Marijan Kreutz