Dnevnik anti-influencerice, što sve moraju trpiti umjetnice u Hrvatskoj, 1. dio - piše Krešimira Gojanović mr. art

i moram reći također da sam zbog ovih stvari koje govorim u javnosti o problemima u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika (članak svojedobno i na mojzagreb.info), i nakon što sam i njima i Ministarstvu kulture nedavno zbog toga uputila svoje prigovore – jučer ipak dobila i ”Novogodišnju čestitku” iz Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, sa ovom prijetnjom, citiram doslovno: ”Ako nastavite štetiti časti i ugledu te interesima HZSU-a, odnosno nastavite s klevetanjem, svjesnim iznošenjem neistinitih tvrdnji te nepridržavanjem odredbi Statuta HZSU-a, bit ćemo prisiljeni poduzeti pravne instrumente za zaštitu HZSU-a.”

U 2026. godini odlučila sam početi pisati ”Dnevnik anti-influencerice” na svojim stranicama, koji bi trebao pomoći i meni samoj da artikuliram i izrazim svoja iskustva i mišljenja, i posebno kad su u pitanju neke neuralgične točke hrvatske kulture, i tako će mi prvi post biti posvećen – hrvatskim likovnim umjetnicama.

Danas je u Zagrebu naime postao jako popularan jedan deklarativni ”mainstream feminizam”, koji se često i komercijalizira preko projekata raznih udruga u kulturi, no ipak ostaje tragično površan kada su u pitanju realni problemi žena u našim kulturnim i umjetničkim profesijama, koje još uvijek ne dobijaju adekvatnu podršku i nemaju nikakvo mjesto gdje bi se mogle obratiti, kada su ugrožena njihova radna, socijalna i druga ljudska prava.

Naravno, mi u Hrvatskoj imamo Ured Pučke pravobraniteljice, kao i Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i te dvije pravobraniteljice svakako ažurno i stručno obavljaju svoj posao, no u prošlosti ipak nisu uspjele pomoći umjetnicama u nekim specifičnim problemima o kojima danas namjeravam pisati, jer nisu imale zakonske mehanizme, ili ako su ih i imale, institucije kojima su se pravobraniteljice obratile u namjeri da zaštite radna prava hrvatskih umjetnica – naprosto nisu htjele ni poslušati, niti uvažiti mišljenje i preporuke pravobraniteljica!

Ovdje mogu navesti i sasvim konkretan primjer Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika u kojoj sam članica od 1997. do danas: radi se o udruzi koja je od države, točnije od resornog Ministarstva kulture dobila javne ovlasti da vodi brigu o samostalnim hrvatskim umjetnicima i svim poslovima vezanim uz priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, iz sredstava proračuna Republike Hrvatske.

Svake godine tako Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika raspisuje natječaj za upis novih umjetnika, koji bi trebali temeljem svojih zasluga u hrvatskoj kulturi i ispunjenih brojčanih uvjeta iz Pravilnika HZSU-a dobiti svoj Status samostalnih umjetnika, kojima država plaća doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, i u tim natječajima i načinu primanja umjetnika u HZSU, ja vidim velike probleme još od 2010. godine, a koji se posebno prelamaju preko leđa nekih hrvatskih umjetnica, kojima nitko u ovoj državi ili ne može ili ne želi pomoći da zaštite svoje pravo na rad !

O tom problemu u više navrata sam pisala i govorila za različite portale i nebrojeno puta sam problem isticala i u našim strukovnim krugovima, također i pred Ministarstvom kulture i medija RH: sumnjam naime da nešto opasno nije u redu sa likovnim povjerenstvom Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, jer su po mojim saznanjima do sada na upisu odbili najmanje desetak akademski obrazovanih kolegica, koje su sve imale kvalitetan likovni rad iza sebe, ispunjene sve strukovne uvjete po Pravilniku HZSU-a, a neke su imale i višestruko ispunjene uvjete!

Tako je i ove godine HZSU odbio na upisu akademski obrazovanu kolegicu, koja je u zadnjih pet godina sudjelovala na gotovo pedesetak žiriranih izložbi, a prethodnih godina također je bilo i drugih takvih kolegica, i na žalost, te umjetnice nemaju u ovoj državi mjesta gdje bi mogle uputiti svoje žalbe – jer im HZSU čak i ne dopušta da se žale, nego u slučaju da su nečim nezadovoljne na tim natječajima, trebaju pokrenuti upravni spor !!

Ovo je mnogim umjetnicima potpuno neshvatljivo da im jedno u osnovi javno tijelo, odnosno udruga sa javnim državnim ovlastima uskraćuje mogućnost žalbe – i pitanje je da li je to uopće Ustavno da HZSU tako postupa prema umjetnicima ??

Ja sam ove godine iza Božića ipak uputila prigovor Ministarstvu kulture i medija i naglasila da posebno u zadnjih desetak godina, kao dugogodišnja samostalna umjetnica uporno gledam jedan te isti problem da likovna komisija HZSU-a obezvrijeđuje rad nekih talentiranih i sposobnih žena i da je to velika šteta za hrvatsku kulturu i umjetnost. I ne pričam na pamet, jer sam prije godinu dana o istom problemu, samo sa drugom kolegicom, kao predsjednica strukovne umjetničke udruge govorila i za portal H-Alter, a koji je pomogao nama hrvatskim umjetnicama više puta da se čuje naš glas, onda kad nas je veliki broj domaćih medija ignorirao ili nas nije uzimao za ozbiljno. U tom smislu moram reći i da ako je netko u ovoj državi pravi ”feminist”, to svakako jeste ekipa sa portala H-Alter i njihov glavni urednik, jer za razliku od ”deklarativnog zagrebačkog feminizma”, na tom portalu sustavno se njeguje stvarni osjećaj za ljude, i posebno i za probleme umjetnika na našoj kulturnoj sceni.

I moram reći također da sam zbog ovih stvari koje govorim u javnosti o problemima u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika (članak svojedobno i na mojzagreb.info), i nakon što sam i njima i Ministarstvu kulture nedavno zbog toga uputila svoje prigovore – jučer ipak dobila i ”Novogodišnju čestitku” iz Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, sa ovom prijetnjom, citiram doslovno:

”Ako nastavite štetiti časti i ugledu te interesima HZSU-a, odnosno nastavite s klevetanjem, svjesnim iznošenjem neistinitih tvrdnji te nepridržavanjem odredbi Statuta HZSU-a, bit ćemo prisiljeni poduzeti pravne instrumente za zaštitu HZSU-a.”

A nakon tog njihovog dopisa, ja sam eto započela pisati svoj blog ”Dnevnik anti-influencerice” i govorim na njemu sve ono isto što sam govorila i prije pred Ministarstvom kulture, Hrvatskom zajednicom samostalnih umjetnika, pred brojnim medijima i svojim kolegama, iz samo jednog razloga:

– nemam povlašteni državni posao, niti obilnu državnu plaću – živim od honorara do honorara već 32 i pol godine kao samostalna likovna umjetnica, radim nekad i cjelodnevno, pa i preko ljeta kad su svi na godišnjim odmorima – ja takvih odmora nemam, također ni prava da kao samostalna umjetnica idem na bolovanje.

A jedino što imam, to je moj Slobodan govor, i njega se ne bih odrekla nikad i ni zbog kakvih prijetnji, ni od koga, i ovo je moja čvrsta poruka Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika, također i Ministarstvu kulture ! :)

Da ponovim još jednom: nešto opasno nije u redu sa likovnom komisijom HZSU-a, svim tim muškarcima koji tamo rade i koji već godinama odstranjuju iz struke neke talentirane, pametne i školovane umjetnice sa višestruko ispunjenim strukovnim uvjetima, a koje se čak nemaju pravo ni žaliti na takve odluke komisije HZSU-a !!

I sve dokle se tako u ovoj državi bude postupalo prema hrvatskim umjetnicama – da nam prijete nekakvim ‘sankcijama’ onda kada želimo govoriti o svojim strukovnim problemima, neće tu biti nikakvog ”feminizma”, niti slobode za žene, nego ćemo samo imati neke površinske ”Maskenbale demokracije”, ispod čijih kulisa će neki muškarci i dalje utišavati i zastrašivati žene u struci !!

A u vezi svega ovoga, čekam i neke odgovore od Ministarstva kulture i medija, kojima sam uputila svoj prigovor, te se nadam da neću biti ignorirana.

Sretna svima 2026. godina.

napisala: Krešimira Gojanović mr. art u siječnju 2026. godine

izvor: https://kresimira.wordpress.co...

Krešimira Gojanović rođena je 13. veljače 1970. godine u Osijeku. Godine 1989. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, smjer Slikarstvo, a 1993. diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ante Kuduza. 2010. magistrirala je na ALUO Ljubljana, smjer Oblikovanje vizualnih komunikacija, pri mentoru prof. Milanu Eriču, te je obranila magistarski rad pod nazivom ”Medijska kultura: tradicionalna umjetnost u klasičnim i suvremenim medijima”.

Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i slovenskog društva BMG za promociju turizma i umjetnosti. Bila je članica HDLU-a od 1993. do 2017. godine, a 2015. godine s kolegama je osnovala novu strukovnu udrugu zagrebačkih likovnih umjetnika, HDLU Zagreb, u kojem od 2015. godine djeluje kao predsjednica udruge i voditeljica projekata. Izlagala je na 51 samostalnoj izložbi i preko 100 skupnih žiriranih u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama humanitarnog karaktera, a radovi joj se nalaze u fundusima više domaćih galerija i muzeja.

Osim slikarstvom i grafikom, bavi se još grafičkim i web dizajnom, fotografijom, ilustracijom, likovnim marketingom, te osmišljavanjem i organizacijom kreativnih, likovnih i dizajnerskih radionica za djecu i odrasle. Autorica je edukativnog programa za likovne umjetnike ‘’Vizualne komunikacije i kulturni marketing za profesionalne umjetnike’’, kojega je više puta izvodila u sklopu edukativnih aktivnosti različitih strukovnih udruga u kulturi. Djeluje i kao nezavisna kustosica od 2007. godine, organizira likovne izložbe, piše likovne kritike i predgovore izložbama svojih kolega, te iza sebe ima 50-ak važnijih kustoskih projekata. Od 2015. autorica je i urednica internetskog portala Zagrebački likovni umjetnici, namijenjenog neprofitnoj kulturnoj promociji profesionalnih likovnih umjetnika iz Zagreba i Hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.

Popis umjetničkog djelovanja

foto: Petar Kolovrat