PJESMA DANA - Goran Babić

Gori li to Hrvatska

Oče moj, evo nam cijelo ljeto
domaja gori
i strah me je, strah me je veliki
da ne plane Liberan
naše brdo lijepo povrh Slivna Ravna
da mi vatra ne prekrije
djedove i nonu Luciju
što bi od mene ostalo
oče moj

Ako se plamen popne
na naše visoke planine
ako ih oganj sažeže
što ćemo djeci ostaviti
koju crnu zemlju povrh mora
oče moj, već odavno
od nas su odmakla nebesa

Što da učinim, što da učinim
Slivno je mrtvo, otišli su ljudi
hoće li pusto izgorjeti
kako da sačuvam groblje
trebam li izbrisati imena
da nas vatra zaobiđe
trebam li im kosti iskopati
što da učinim, što da učinim
za njihov pokoj vječiti

Hoće li ih sačuvati
sva zemlja sažgana
kad ih prekrije pepeo
kad ne bude nigdje
nikoga
kad se osuši ruka onoga
koji je spalio Liberan
hoće li ikada itko poznati
da smo ovdje jednom
mi živjeli 

Goran Babić hrvatski književnik (Vis, 18. X. 1944 – Beograd, 26. IV. 2026). Diplomirao je 1968. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1969. bio je tajnik Centra za društvene djelatnosti omladine Republičke konferencije Saveza omladine Hrvatske, kojega je jedan od osnivača, ujedno i pokretač njegova časopisa Pitanja, a 1973–82. glavni urednik lista za kulturu Oko u kojem je, zastupajući angažiranu koncepciju književnosti u skladu s dogmatskim strujama u Savezu komunista, objavljivao polemičke članke protiv onih pojava i tendencija u kulturi koje je smatrao izrazima nacionalističkih i građanskih ideja, napose u polemici s istaknutim književnicima (npr. Antunom Šoljanom). 

Nakon 1982. bio je zaposlen kao politički radnik u Socijalističkom savezu radnog naroda Hrvatske (SSRNH). 

Objavljivao je poeziju, lirsku prozu, putopise, dnevničke zapise, eseje, drame, romane (Smrt u snu, 1979) i knjige za djecu (kultna Strašna djeca, 1973., naklada koje je povučena). Sklon ekspresivnoj pjesničkoj frazi i snažnoj metaforici, zaokupljen motivima mitsko-arhetipskog predznaka (smrti, zla, rata, zločina, poraza, bojišta, bedema, stijega), okušavao se i u formalnom propitivanju književne tradicije, a i poetskom eksperimentiranju. Važnije zbirke: Ptico jedna glupa u smrt zaljubljena (1966), Lapot i druge listine iz ljetopisa (1969), Ostale otvorene igre (1969), Krabulja (1970), Bića vatre, svjetlosti (1978), Noćna rasa (1979), Smrt u snu (1979), Ruža (1983), Duša (1987), Boja joda, kapi voska (1988), Dim i zima (1988). 

Protivnik osamostaljenja Hrvatske, od 1991. živio je u Beogradu, gdje je djelovao kao profesionalni književnik te objavio više polemičko-publicističkih knjiga protiv hrvatske državnosti (npr. Historija hrvatske histerije, 1992). 

U Zagrebu su mu poslije objavljene obiteljska kronika Nebesa: jedan srpskohrvatski roman (2015), polemička sjećanja (Imena, 2018) i izabrane pjesme (Živeći s Caligulom, 2023).

Citiranje:

Babić, Goran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026.

izvor biobrafije: https://enciklopedija.hr/

foto: Petar Kolovrat