Ivana Bago dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara - HS AICA

rad Ivane Bago odlikuje rijetka kombinacija teorijske upućenosti, arhivske osjetljivosti i stilističke jasnoće. Njezin se pristup uvijek temelji na dugogodišnjem istraživačkom radu, ali i na sposobnosti da složene teorijske i historiografske probleme artikulira jasno i pristupačno

HS AICA. Hrvatska sekcija Međunarodnog udruženja likovnih kritičara

Nominacijom Radmile Ive Janković, Godišnju nagradu HS AICA dobila je Ivana Bago, zbog njezina iznimnog i kontinuiranog doprinosa istraživanju, interpretaciji i internacionalizaciji hrvatske umjetnosti druge polovice 20. stoljeća.

Neposredan povod za ovu nominaciju bio je njezin tekst o Goranu Trbuljaku „Mono. Gledanje. Staklo. Vrata. Rupa: Naivni konceptualni umjetnik kao čuvar vrata umjetnosti“, prvi put objavljen na hrvatskom jeziku 2024. godine u katalogu koji je pratio izložbu „Da sam umjetnik, bio bih genij* (*preuzeta i posvojena izjava)“. Riječ je o studiji cjelokupnog Trbuljakova opusa, koja artikulira njegovu sasvim posebnu poziciju u polju konceptualne umjetnosti i institucionalne kritike – poziciju koju Ivana Bago duhovito opisuje kroz figuru „naivnog konceptualnog umjetnika“, odnosno „Umjetnika i Neumjetnika u jednom licu“.

U tom tekstu Bago uspijeva artikulirati Trbuljakov opus na način koji nadilazi uobičajene retrospektivne ili povijesno-komparativne modele. Preciznim i nenametljivim čitanjem gradi analitički okvir koji istodobno poštuje unutarnju logiku umjetnikova rada kojeg povezuje s širim, međunarodnim kontekstom, bez gubitka specifičnog lokalnog iskustva koje Trbuljakova pozicija nužno nosi.

U tom, ali i u drugim tekstovima - od kojih su mnogi napisani i objavljeni na engleskom jeziku u međunarodnim stručnim publikacijama - rad Ivane Bago odlikuje rijetka kombinacija teorijske upućenosti, arhivske osjetljivosti i stilističke jasnoće. Njezin se pristup uvijek temelji na dugogodišnjem istraživačkom radu, ali i na sposobnosti da složene teorijske i historiografske probleme artikulira jasno i pristupačno.

Tijekom posljednjih petnaestak godina Ivana Bago kontinuirano piše i objavljuje tekstove o pojavama, pojedincima i kustoskim praksama umjetnosti 1960-ih i 1970-ih godina. Kao autorica brojnih studija, kustosica međunarodnih izložbi i suosnivačica inicijative DelVe, sustavno otvara pitanja arhiva, memorijskih praksi i politike reprezentacije, čime značajno pridonosi vidljivosti hrvatske umjetnosti u međunarodnom kontekstu. Posebno se ističe njezin dugogodišnji i temeljiti rad na arhivi Sanje Iveković, koji je u cjelini artikuliran i javno predstavljen u njezinoj autorskoj koncepciji na retrospektivnoj izložbi Sanje Iveković „Works of Heart“ u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Upravo je taj kustosko-istraživački rad bio razlog zbog kojega je Ivana Bago prethodne godine, na prijedlog Branke Stipančić, bila predložena za godišnju nagradu hrvatske sekcije AICA.

Njezini tekstovi, koji prema najvišim stručnim kriterijima interpretiraju i afirmiraju ključne fenomene hrvatske suvremene umjetnosti, predstavljaju izniman doprinos domaćoj kritičkoj i historiografskoj produkciji te bi sabrani u jednoj knjizi, predstavljali velik doprinos struci.

Ivana Bago

Ivana Bago (rođ. 1979.) je nezavisna istraživačica, povjesničarka umjetnosti i kustosica.

Doktorirala je na Odsjeku za povijest umjetnosti i vizualnu kulturu na Sveučilištu Duke u SAD-u. Suosnivačica je (s Antonijom Majačom) organizacije Delve | Institut za trajanje, mjesto i varijable (www.delve.hr). Znanstvene i stručne članke redovito objavljuje u znanstvenim časopisima, zbornicima, umjetničkim monografijama i časopisima.

Članica je uredničkog vijeća časopisa ARTMargins. Pozvana predavanja održala je, među ostalim, u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, Američkom sveučilištu u Beirutu, Kraljevskom institutu u Stockholmu, Muzeju umjetnosti i dizajna u Miamiju, a kao gostujuća predavačica surađivala je s Akademijom primjenjenih umjetnosti u Beču, Umjetničkim sveučilištem u Berlinu, Filozofskim fakultetom u Splitu, Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu, i WHW Akademijom. Dobitnica je stipendijske nagrade Igor Zabel Award for Culture and Theory za 2020. godinu.

Među njenim kustoskim projektima su: Točke susreta: dokumenti u nastajanju, 1968-1982., Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; Nacionalna galerija Priština; Moving Forwards, Counting Backwards, University Museum of Contemporary Art, Mexico City, 2012; Gdje se sve tek treba dogoditi, Spaport Biennale, Banja Luka, 2009-2010; Narančasti pas i druge priče, Performance Studies international, Zagreb, 2009; Salon revolucije, HDLU, 2008; Stalking with Stories, Apexart, New York, 2007. Suosnivačica je Instituta Sanja Iveković, gdje vodi istraživački i izdavački projekt “Točke susreta: dokumenti u nastajanju,” temeljen na istraživanju umjetničkog rada i arhiva Sanje Iveković.

foto: https://akademija.whw.hr/ (uz dopuštenje)