Kako je o skulpturama hrvatske važne kiparice Sandre Nejašmić Pirnat pisao akademski slikar Josip Botteri Dini

poštovani čitatelji u nastavku Vam u cijelosti donosimo uvodni proslov akademskog slikara Josipa Botterija Dina u monografiji Sandre Nejašmić Pirnat hrvatske akademske kiparice...

Josip Botteri Dini

Istinski svjedok onostrane stvarnosti

Pokret ruke može iskazati mnoga stanja duše. Kiparski govor i zamisao akademske kiparice Sandre Nejašmić govor je kontemplativnoga reda. Predstavljajući dvije skulpture: Sv. Franu Asiškoga i Lik uskrsloga Krista, umjetnica je napravila jedan cjelovit križni put. Križni put, prastara kršćanska tema, koja stoljećima doživljava posuvremenjenja i inačice, koja ni jednoga kršćanskoga umjetnika nije ostavila ravnodušnim i bez odgovora, u Sandre Nejašmić dobila je posebnoga tumača, vrijednoga divljenja.

Pohvala je to ruci koja je moćna iskazati mnoge poruke. Križni put reljefi su odliveni u aluminiju, koji samim rukama i pokretima ruku tumače nevidljive scene postaja Kristove patnje. U većini postaja sama je ruka tumač i događaja i unutrašnjih duševnih potresa.

Sv. Frane Asiški, isklesan i ispoliran u kamenu, podsjeća na list sa stabla i ribu. Sav je riješen u tankomu listu kamena i siluetom ispričan, vješto, virtuozno, istodobno poetski nadstvarno i sveto.

Uskrsli Krist majstorski je isječen u siporeksu – vješto se koristeći strukturom materijala, igrajući se svjetlom – autorica njime naznačuje blještavo Uskrsno jutro, blago titranje svjetla koje očekujemo kada umine ova ograničenost. Lik Kristov prisjeća nas na Kristov portret s Torinskoga platna, a u isti mah odražava i autoportret autorice.

Minimalizam, sveta jednostavnost, gotovo previše jednostavnosti! Kada na početku ne bi stajao lik sv. Frane Asiškoga, a na kraju lik uskrsloga Krista, pomislio bih da Sandra gubi vezu s likom, da mu okreće leđa, da mu je zabranila pristup svojoj skulpturi. Ne, upravo suprotno! Sandra se bori protiv poplave likova, ona na osobiti način, pokretom ruke naznačuje cijeli događaj i daje slutnju drame.

Sandra Nejašmić Pirnat hrvatska suvremena akademska kiparica

Ovu izložbu možemo doživjeti kao likovnu askezu, odricanje od raskošnosti priče. Njome se Sandra Nejašmić predstavlja smirenom i uvjerenom kao da je ulovila kraj klupka, kojim treba osvojiti labirint vlastitosti. Pokret ruke nadoknađuje cjelovitu kompoziciju reljefa pasionske teme. Ruka nam kao ikonografski preostatak naznačuje bitnu razliku među dijelovima one najdublje božansko−ljudske drame.

Sandra oblikuje ruku svojim osobnim kiparskim načinom u reljefu visoke izbočenosti, vješto iskazujući spoj između vitalizma i diskretne stilizacije.

Sandra Nejašmić davno je shvatila croceansko načelo da je snaga umjetničkoga djela u likovnomu govoru, a da sadržaj pokreće stvaralačke snage. Zato ona sa sigurnošću i uspjehom, što svjedoči i ova izložba, znade pronaći put do ostvarenja svoje zamisli. Treba joj priznati da na osobit način pristupa sakralnoj umjetnosti pa tako oživotvoruje onaj transcendentni imperativ, uspijeva spojiti naš svijet i nad svijet, Kristovom božanskom žrtvom. To je kiparstvo najviših estetskih razina, vođenih istančanim umjetničkim kriterijima. Sakralnost njezinih skulptura izvire iz ideje koja ju vodi i kontemplacije u koju uronjena, odcijepljena od površnosti svakodnevlja doživljava i zapisuje svoja pasionska i druga sveta viđenja. Jer biti umjetnik svete umjetnosti znači ostati na koljenima i motrenja u duhu prenositi suvremenicima svjedočeći o viziji transcendentne stvarnosti.

Za Sandru Nejašmić sigurno se može reći da je istinski svjedok onostrane stvarnosti u našemu vremenu.

napisao: hrvatski akademski slikar Josip Botteri Dini 2002. godine

foto: privatni album Sandre Nejašmić Pirnat

* * *
PREDGovor na otvorenju samostalne izložbe u sklopu Nazorovih dana, Postira, 31. svibnja 2002. Izložen je Križni put, u cijelosti izrađen u aluminiju (jedna postaja, 30x30), Sv. Frane u kamenu, a Uskrsli Krist u siporeksu. Izložba je prvi postav imala iste godine u salonu Galić u Splitu, zatim u galeriji Caprra u Supetru, a na kraju u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Postirima.