Krug prijatelja Brune Gröninga - poziva na besplatno predavanje u Zagrebu u subotu 23. svibnja 2026. godine

a ovo nadolazeće predavanje u Zagrebu ima visoku preporuku naše redakcije...

U subotu 23. svibnja 2026. godine s početkom u 17 sati u zagrebačkom Hotelu International, Miramarska cesta 24, održat će se informativno predavanje s liječnikom koje organizira “Krug prijatelja Brune Gröninga Hrvatska”. 

Ulaz na predavanje je slobodan.

Informativno predavanje će održati dr. Dunja Crnogorac, a predviđeno vrijeme trajanja je sat vremena. 

U Krugu prijatelja doktorica Dunja je dio međunarodnog tima Medicinsko - znanstvene stručne skupine - MWF osnovane 1992. godine čiji je zadatak prikupljanje i stručna medicinska analiza prijavljenih iscjeljenja. 

Prije svake javne dozvole širenja, svako svjedočanstvo se temeljito razmatra i obrazlaže od strane stručne liječničke komisije.

Informativno predavanje ove nedjelje jedinstvena je prilika da svatko zainteresiran osobno dobije i odgovore iz prve ruke na svoja pitanja o čudesnim iscjeljenjima koja se događaju prakticiranjem učenja Brune Gröninga i tumačenja istih sa stanovišta klasične medicine. 

Neka svjedočanstva iz Hrvatske dostupna su i na You Tube kanalu Kruga prijatelja: 

https://www.youtube.com/shorts/dCFXQcWZBb0 

Krug prijatelja Brune Gröninga neprofitna je organizacija koja djeluje globalno u više od 130 zemalja svijeta pa tako i u Hrvatskoj. Sama organizacija je na volonterskoj osnovi te ne naplaćuje svoje usluge. Nastala je 1979. godine, a bazira se na učenju njemačkog iscjelitelja Brune Gröninga i svjedočanstva brojnih iscjeljenja koja su se događala u njegovoj prisutnosti. 

Važno je napomenuti da se ne radi o nikakvoj medicinskoj ustanovi već o učenju koje je u svojoj osnovi bazirano na primanju tzv. Heilstroma, isjceljujuće snage s božanskog izvora. Ovo učenje ima izvore u brojnim tisućljetnim praksama i poznato je još pod nazivima kao što su prana, qi, sveti duh, životna sila, životna energija i drugi. 

Razlika učenja Brune Gröninga od brojnih, danas u svijetu, sličnih praksi je u njenoj jednostavnosti te u važnosti pohađanja satova zajednica u trotjednom vremenskom razmaku. 

Unutar Kruga prijatelja Brune Gröninga redovito se bilježe iskustva iscjeljenja.  Sva stručno razmotrena i odobrena iskustva redovito se objavljuju i u Poučnom pismu, glasilu Kruga koje izlazi nekoliko puta godišnje.

Svi detalji o životnoj i iscjeliteljskoj priči Brune Gröninga kao i današnjoj organizaciji 

“Krug prijatelja Brune Gröninga” dostupni su na stranicama:

https://www.bruno-groening.org/hr 

"Imajte povjerenje i vjerujte, da i vi možete pomoći."

Bruno Gröning

informativno predavanje s liječnikom“Iscjeljenje prirodnim putem prema učenju Brune Gröninga” 

Bruno Gröning je postao poznat u javnosti 1950-tih godina zbog masovnih iscjeljenja koja su se događala u njegovu prisustvu, diljem Njemačke. U medijima ga često nazivaju “čudotvorni doktor”, tu je za sve ljude, ne traži novac, ni bilo kakve druge formalnosti. Prvo stotine, zatim tisuće, a onda i desetci tisuća tražitelja pomoći hrle k njemu. “Ne postoji neizlječivo – Bog je največi liječnik”, bile su njegove riječi i nezamislivo se dogodilo, brojni bolesnici su ozdravili: hromi hodaju, slijepi ponovno vide… Bruno Groening (1906.-1959.) ostavio je iza sebe znanje o primanju duhovne snage.

Danas se kao i tada događaju iscjeljenja, čak i od neizlječivih bolesti. Činjenice govore za sebe: iscjeljenja od raka, angine pektoris, reume, osteoporoze, oslobođenje od ovisnosti o drogama i od drugih ovisnosti...Iscijeljenja mogu nastupiti kod djece, mladih i odraslih, bez obzira na dob i vrstu opterećenja. Iscjeljenja se zapisuju i liječnici ih temeljito provjeravaju, kometiraju i arhiviraju, a gdje je moguće prilažu se nalazi neovisnih liječnika, koji sve to potvrđuju. Taj rad se odvija u Medicinsko-znanstvenoj stručnoj grupi (MWF) i broji oko 7000 liječnika i drugih medicinskih djelatnika diljem svijeta. MWF djeluje u sklopu Kruga prijatelja Brune Gröninga.

Krug prijatelja Brune Gröninga je jedna od najvećih udruga za iscjeljenje duhovnim putem, djeluje u 120 zemalja svijeta. Prijatelji se sastaju na satovima Zajednica kako bi zejdnički primali iscjeljujuću snagu i podijelili svoja iskustva i doživljaje pomoći ili iscjeljenja. Tada se također mogu dogoditi spontana iscjeljenja, čak i od dugogodišnjih organskih oboljenja.

Svatko je slobodan pridužiti se Krugu prijatelja i isto tako ga u bilo koje vrijeme i bez ikakvih obveza napustiti. Ne postoje nikakve financijske ili formalno - pravne obveze. Svi troškovi u krugu prijatelja pokrivaju se isključivo od dobrovoljnih priloga. Prema učenju Brune Groeninga nema medicinskih savjetovanja, terapija, ni pregleda. Također se preporučuje nastavak posjeta liječniku i korištenje terapije koju je liječnik odredio.

Udruga Krug prijatelja Brune Gröninga je 2013.g. dobila međunarodnu nagradu za mir koju dodjeljuje Svjetska udruga molitelja za mir (WPPS- World Peace Prayers society) koja djeluje pod pokroviteljstvom organizacije Ujedinjenih Nacija.

Bruno Gröning: “Ne budite lakovjerni, uvjerite se sami".

Donosimo Vam neke isječke iz biografije Brune Groeninga

Bruno Gröning (1906-1959)

Neobičan čovjek u društvenim polemikama

Godine 1949. ime Brune Gröninga dospjelo je pod svjetlo reflektora njemačke javnosti. O njemu su izvještavali tiskani mediji, radio i tjedne novosti. Mjesecima su događaji oko tog "čudotvornog doktora", kako su ga uskoro nazvali, bili u središtu pozornosti mlade Republike Njemačke. O slučaju Brune Gröninga snimljen je dugometražni film, taj je fenomen istraživala komisija sastavljena od vrhunskih znanstvenika, a o njemu se raspravljalo i u najvišim tijelima državne uprave. Ministar rada i socijalne skrbi pokrajine Sjeverna Rajna - Vestfalija dao je nalog za progon Brune Gröninga zbog kršenja Zakona o iscjeliteljima i terapeutima iz 1939. godine. Nasuprot tome, predsjednik Bavarske vlade zastupao je mišljenje da se ne smije dopustiti da se jedna takva "izuzetna pojava" kao što je Gröning zaustavi i utopi u paragrafima. Ministarstvo unutrašnjih poslova pokrajine Bavarske označilo je njegovo djelovanje kao "slobodno djelovanje ljubavi".

U svim društvenim slojevima često se i prijeporno raspravljalo o slučaju Brune Gröninga. Emocionalni naboji su rasli. Duhovnjaci, liječnici, novinari, pravnici, polititičari i psiholozi, svi su govorili o Bruni Gröningu. Njegova čudotvorna iscjeljenja bila su za jedne milosrdni poklon neke više sile, a za druge, šarlatanstvo. Ipak, istinitost iscjeljenja dokazana je medicinskim istraživanjima.

Zanimanje širom svijeta za siromašnog radnika

Bruno Gröning je bio običan radnik. Rođen je u Gdanjsku 1906. godine, a emigrirao je u Zapadnu Njemačku nakon Drugog svjetskog rata, kada se kao izbjeglica vratio u domovinu. Živio je radeći različite poslove, bio je tesar, lučki i tvornički radnik. Iznenada je stajao u središtu zanimanja javnosti. Vijesti o njegovim čudotvornim iscjeljenjima širile su se diljem svijeta. Bolesnici su dolazili iz svih zemalja, stizala su pisma s molbama za pomoć i razne ponude. Deseci tisuća tražitelja pomoći hodočastili su tražeći pomoć. Revolucija u medicini krčila je sebi put.

U čvrstom stisku zabrana, sudskih tužbi i suradnika koji su težili za profitom

Ipak su se tu javile i protusile. One su pokrenule sve kako bi spriječile djelovanje Brune Gröninga. Progonile su ga zabrane iscjeljiteljskog djelovanja, a započeli su i sudski procesi. Sva nastojanja da se njegovo djelovanje skrene u uredan tijek, nisu uspijevala. Jedni su pružali otpor koristeći mjerodavne društvene snage, dok su drugi koristili slabost ili pohlepu za novcem njegovih suradnika. Kada je Bruno Gröning umro u siječnju 1959. godine u Parizu, posljednji sudski proces protiv njega bio je u punom zamahu. Proces je bio obustavljen, a konačna presuda nije nikada izrečena. Mnoga su pitanja ipak ostala bez odgovora.

Djetinjstvo i mladost

Tučen, ismijavan, neshvaćen, prihvaćen kao dijete koje se razlikuje od drugih

Bijeg iz okruženja tvrdog srca u prirodu: "Ovdje sam doživio Boga"

Bruno Gröning rođen je 30. svibnja 1906. u mjestu Gdanjsk-Oliva kao četvrto od sedmero djece bračnog para Augusta i Margarethe Gröning. Njegovi su roditelji rano primijetili neobičnost njihova sina, npr. životinje koje su smatrane plašljivima poput zečeva i srna, spontano bi dolazile k njemu i bez straha dopuštale da ih miluje.

Što je Bruno Gröning više rastao, to mu je njegova okolina bivala sve više stranom. Gröning je pričao da su ga kod kuće ponekad jako tukli. Udarci - tako je rekao -nisu ga tjelesno boljeli, ali se osjećao neshvaćenim.

Zbog tvrdoće srca svoje okoline, mali bi Bruno često bježao u prirodu. Više su ga privlačile životinje, stabla i grmlje, nego pojedini ljudi. Često bi tijekom više sati nestajao u obližnjoj šumi.

"Ovdje bih doživljavao Boga u svakom grmu, svakom drvetu, svakoj životinji, pa i u kamenju. Svugdje bih stajao satima razmišljajući – zapravo nisam imao nikakav osjećaj za vrijeme – a osjećao sam se kao da se cijeli moj nutarnji život širi u beskonačnost."

Nikad nije sudjelovao u grubim tučnjavama vršnjaka. Tako je često bio predmetom zlobnog ruganja, pa su ga zbog njegove različitosti tukli i kažnjavali.

Rado viđena iscjeljenja kod ljudi i životinja

S vremenom se sve više uočavao onaj bitni aspekt Brune Gröninga koji ga je poslije doveo u središte zanimanja javnosti: u njegovu prisustvu životinje i ljudi bi ozdravljivali. Naročito je za vrijeme Prvog svjetskog rata često posjećivao ratne bolnice (lazarete) i tamo bio dobrodošao. Ranjenici bi se dobro osjećali u njegovu prisustvu i mnogi bi ozdravljavali. Bolesnici bi često slali i po njegovu majku, s molbom da dođe k njima zajedno s malim Brunom. U obitelji i u krugu znanaca, rado se prihvaćala sposobnost iscjeljivanja mladoga Brune.

Težnja za samostalnošću

Bruno Gröning piše u svom životopisu: "Dok sam još bio malo dijete, u mom bi se prisustvu bolesnici oslobađali svojih tegoba, a djecu kao i odrasle, uzbuđene ili u svađi, smirivao bih sa svega nekoliko riječi. Već sam kao dijete mogao utvrditi da se životinje koje se obično smatraju plašljivima ili zloćudnima, ponašaju prema meni dobroćudno i pitomo. Moj odnos s roditeljima bio je zbog toga poseban i pun napetosti. Uskoro sam težio punoj samostalnosti kako bih izašao iz okruženja moje obitelji koja me ‘pogrešno shvaćala’."

"Njegova riječ izgoni bolest"

Iscjeljenja se i dalje događaju -usprkos sudskom procesu i zabrani iscjeljivanja

Izvanjsko ozdravljenje i unutarnja promjena

Za vrijeme tih razmirica i borbi, Bruno Gröning je nastavio djelovati. Tako je, između ostalog, izvijestio 1957. godine dr. Horst Mann, novinar specijaliziran za područje medicine, u seriji članaka u listu Das Neuen Blatt pod naslovom "Njegova riječ izgoni bolest":

"Idućeg jutra sam se odvezao iz Hamelna u Springe, u mali gradić na Deisteru. Ovdje je također nastala jedna Gröningova Zajednica. Povod tome bila su iscijeljenja niza ljudi u tom mjestu. I ovdje sam doživio kao i prije u raznim mjestima Schleswig-Holsteina, u Augsburgu, Hamelnu, Beču, Plochingenu i drugim gradovima: ljudi su ustali i izvješćivali mi o svojim bolestima. Navodili su mi svoje liječnike koji su ih liječili. Pričali su o svom iscjeljenju koje zahvaljuju Gröningu, te su uvijek bili spremni podići ruku i potvrditi svoju izjavu pod prisegom.

‘Već sam kao beba imala iščašenje kukova u obje noge‘ priča pedesetogodišnja Julie Prohnert iz Hannovera. ‘Poslije sam mogla hodati samo na štakama Liječnik je mogao samo ublažiti moje patnje. Nakon što sam poslušala jedno predavanje gospodina Gröninga, osjetila sam jaku reakciju. Leđa koja su mi bila skoro posve iskrivljena, ponovno su se izravnala. Ponovno sam mogla hodati. Teškoće mi se otada više nisu vratile…’

‘Imao sam reumatizam zglobova i stalno su me mučili osipi i apscesi. Gospodin Gröning me toga oslobodio’, rekao je Wilhelm Gabbert iz Hamelna.

‘Svoje probleme sa žuči podnosio sam još samo pomoću morfija’ izvijestio je Kurt Severit iz Evestorfa. ‘Zahvaljujem Bruni Gröningu što me oslobodio toga.’

‘Imao sam povišeni šećer’ izvijestio je Robert Thies iz Springea. ‘Međutim, još je opasnija bila slabost srčanog mišića. Danas više nemam nijednu od tih poteškoća. Za to zahvaljujem gospodinu Gröningu.’

I tako redom. Radilo se o ljudima svih starosnih dobi; o muškarcima, ženama, djeci. Nabrajali su mi mnoge bolesti, počevši od glavobolje, preko upale živaca, išijasa, problema s bubrezima i žuči, do srčanih smetnji i uzetosti.

No, bilo je tu još nešto drugo što me duboko dirnulo. Mnogi su iskreno pričali pred svim slušateljima da su preko Gröninga doživjeli nutarnji preobražaj. Trka za uspjehom i egoistični stav ustuknuli su pred nutarnjim mirom i opuštenošću te razmišljanjem u korist zajedništva."

Pouzdanje u sebe omogućuje uspješno iscjeljenje kod svakog čovjeka

Dr. Hosrt Mann piše dalje: "Kod svih tih razgovora s ljudima koji su se osjećali iscijeljenima zahvaljujući Bruni Gröningu, u meni se sve više javljalo sljedeće pitanje: Je li uspješno iscjeljenje moguće kod svakoga – ili još smjelije – kod svake bolesti? Gdje su bile granice snazi koja je izlazila iz Gröninga? Nije li tu bilo opasnosti? […]

To sam ga i pitao prilikom svojeg posljednjeg posjeta. ‘Ne mogu i neću nikoga prisiljavati’, odgovorio mi je. ‘Ako se netko zatvori i nema u sebi ni malo spremnosti da razvije snagu za red, tada i meni nedostaje spremnost da nešto poduzmem. Od takvih ljudi tražim samo da slome okove zla koji sprječavaju iscjeljenje.’

Imao sam još jedno pitanje: ‘Svaka je bolest različito opasna’, rekao sam. ‘Recimo da neki teški bolesnik od kojega su mnogi liječnici dignuli ruke, pozove po vas preko liječnika koji se još uvijek bori za njega. Hoćete li moći pomoći?’

‘Da’, rekao je Gröning. Rekao je to bez imalo oklijevanja. ‘Vjeruje li bolesnik u to, i vjeruje li i liječnik u svoje načine, uspjeh neće izostati. Zajedničko povjerenje razvit će u bolesniku neslućene snage. Često se uspjeh najbrže postiže tamo gdje se bolesnik sav očajan hvatao za posljednju slamku.’"

Njegov posljednji put

Bruno Gröning umire 26. siječnja 1959. godine u Parizu

Dijagnoza: rak želuca u poodmaklom stadiju

U kasnu jesen 1958. godine Bruno Gröning se sa svojom drugom suprugom, s kojom se oženio u svibnju 1955. godine, odvezao u Pariz kako bi ga pregledao njegov prijatelj, specijalista za rak, dr. Pierre Grobon. Rendgenske su snimke pokazale sljedeće: rak želuca u poodmaklom stadiju. Dr. Grobon ga je htio odmah operirati, međutim, Bruno Gröning je to odbio.

Odvezao se nazad u Njemačku kako bi pripremio proslave Božića u Zajednicama. Dana 4. prosinca 1958. godine govorio je na magnetofonsku traku koju je trebalo pustiti za proslavu Božića u svim Zajednicama. Zatim se iznova odvezao sa svojom suprugom u Pariz. Dr. Grobon je u međuvremenu izvijestio uglednog specijalistu za kirurgiju raka, dr. Bellangera. U njegovoj klinici u ulici Henner, nedaleko Montmartrea dana 8. prosinca izvršena je operacija. Rezultat je za liječnike bio zastrašujući: bilo je kudikamo gore nego li se moglo naslutiti s rendgenskih snimki – više se nije moglo operirati. Rana je odmah zatvorena.

Začuđujuće brz oporavak

Josette Gröning je napisala o tome sljedeće: "Nisu mogli shvatiti kako je Brunin vanjski izgled otkrivao tako malo o njegovim groznim unutarnjim patnjama i kako je još normalno disao, te kako je njegov metabolizam zadnjih tjedana besprijekorno funkcionirao, a krvna slika mu je bila odlična. U tom poodmaklom stadiju dolazi, naime, do čestih povraćanja i kod najmanjeg uzimanja hrane i tako se pacijent polako izglađuje. Kod Brune svega toga nije uopće bilo."

Na čuđenje njegovih liječnika, brzo se oporavljio te se odvezao natrag u Njemačku, gdje je proslavio Božić. Sredinom siječnja 1959., sastao se na 3 dana s čelnicima novog Društva i odredio da treba dalje izgrađivati njegovo Djelo. Oba čelnika nisu naslutila da je to njihov posljednji susret s Brunom Gröningom.

Operacija u Parizu uz pratnju prirodne oluje

Dana 21. siječnja, iznova je odletio u Pariz. Zbog poteškoća s debelim crijevom nije bilo moguće izbjeći još jednu operaciju. Dana 22. siječnja 1959. godine, u 9 sati ujutro – u isto vrijeme kad je u Münchenu započeo revizijski postupak – Bruno Gröning je iznova operiran. Morao se podvrći onome od čega su mnogi ljudi, zahvaljujući njemu, bili pošteđeni, ali on nije mogao niti smio sam sebi pomoći.

Dok je tog jutra ležao u narkozi, nad Parizom se odjednom spustilo strašno nevrijeme. Njegova je supruga izvijestila: "Čudnovata je bila ta prirodna nepogoda. Dana 22. siječnja 1959. dok je moj suprug još ležao pod narkozom, nad Parizom se odjednom sve smračilo i sručila se strašna oluja s munjama i grmljavinom, zamračivši vedar i svijetao dan. Bilo je tako mračno da smo morali upaliti svjetlo. Medicinska se sestra također jako začudila tako snažnoj oluji. Idućih dana nakon operacije, Brunina temperatura, krvni tlak i puls bili su posve normalni. Još je dva puta ustao i sjeo na stolac."

"Unutarnje potpuno izgaranje"

Dana 25. siječnja pao je u komu, a idućeg dana 26. siječnja 1959. u 13:46 sati preminuo je na klinici Henner od raka, kako je to liječnik napisao u osmrtnici. Je li to doista bio rak? Dr. Bellanger je nakon druge operacije rekao: "Razorenost Brunina organizma jest grozna, došlo je do potpunog nutarnjeg izgaranja. Kako je mogao živjeti tako dugo i bez trpljenja užasnih bolova, posve mi je zagonetno."

Bruno Gröning je već više godina prije izjavio: "Ako mi zabrane djelovanje, iznutra ću izgorjeti."

Posmrtni iskazi

Pismo koje je dr. Grobon napisao 26. veljače 1959. godine njegovoj udovici svjedoči o tome kako je Bruno Gröning prolazio kroz tu gorku sudbinu: "Ti liječnički napori (posvećeni Bruni Gröningu) bili su posve prirodni te mogu reći da su bili snažno potpomognuti hrabrošću, snagom volje i značenjem osobe Brune Gröninga. […]"

Dr. Bellanger se još u prosincu 1974. divio Bruni Gröning u svom pismu: "Bruno Gröning bio je čovjek sa srcem, dragocjen čovjek koji se potvrdio; a njegovo dostojanstvo, s obzirom na patnju i smrt, i danas izaziva divljenje."

Nakon kremiranja posmrtnih ostataka donijeta je konačna sudska presuda

Mrtvo tijelo Brune Gröninga kremirano je u Parizu, a Urna je pohranjena na šumskom groblju u Dillenburgu.

Na sudskom postupku u Münchenu, nikad nije donijeta konačna presuda zbog smrti optuženoga te je postupak obustavljen.

Svatko može iz sebe doživjeti pomoć i iscjeljenje

"Čudotvorni doktor iz Herforda" koji je tisućama i tisućama ljudi donio iscijeljenje umro je osamljen i napušten u maloj uličici u Parizu. Zašto se to moralo dogoditi? Zašto je morao tako gorko patiti? Zašto si sam nije mogao pomoći?

Grete Häusler (1922. - 2007.), koju je Bruno iscijelio, bila je njegova dugogodišnja suradnica i osnivačica "Krug prijatelja Brune Gröninga" napisala je o tome u svojoj knjizi Doživjeti spas, to je istina sljedeće: "Bruno Gröning je u kratkom razdoblju svog života na ovoj Zemlji učinio mnogo Dobroga. Dar pomaganja i iscjeljivanja dobio je još u kolijevci. Gdje god bi se pojavio, događale su se čudnovate stvari, razumu posve neobjašnjive. U javnost je dospio 1949. godine. Nakon velikih iscjeljenja u Herfordu i velike popularnosti u zemlji i inozemstvu, nakon 3 mjeseca djelovanja, zabranili su mu iscjeljivanje. Progonili su ga te organizirali pravu hajku na njega, povlačili su ga po sudovima, htijući ga kazniti i osuditi. Zašto? Kome je on učinio ikakvo zlo? Nikome, ali je tisućama ljudi donio mnogo Dobroga, što nisu mogli dobiti ni od koga drugoga. Htjeli su nevinoga kazniti! Nevinome su zabranili činiti ono što mu je Bog zapovijedio da čini – pomagati ljudima! Morao je gorko podnositi ta zlodjela i skončati u Parizu, u klinici za tumore, u ulici Henner! Pod jakim je bolovima izgorio iznutra od iscljeljujuće struje, jer je nije smio dalje prenositi. Ljudski zakon mu je htio zabraniti djelovanje u Njemačkoj. Uza sve laži i klevete, dovukli su ga na sud kao optuženika, kao kriminalca! Tiho i osamljeno, bez znanja ijednog prijatelja, iznio je svu patnju čovječanstva. A to je doista bila prava ‘Golgota’, nije to učinio uzalud! To se moralo tako dogoditi, jer nije bilo moguće drugačije pomoći ljudima."

U svojoj knjizi Živim da bi čovječanstvo moglo dalje živjeti, piše: "Kod uporabe riječi ‘žrtva’, mi, ljudi, trebali bismo je vrlo oprezno rabiti. Međutim, kad je Bruno Gröning umro u Parizu, ta je riječ u svojoj potpunoj težini istinita."

Samo je tako bilo moguće da se njegova riječ ispuni kao što to danas dokazuju brojna izvješća o uspješnom iscjeljenju: "Kad jednom odem u ljudskom obliku s ove Zemlje, tj. kad odložim svoje tijelo, tada će čovječanstvo biti tako daleko da će svatko iz sebe moći doživjeti pomoć i iscjeljenje."

izvor: https://www.bruno-groening.org/hr

ilustracija: https://www.bruno-groening.org/hr