Novi natječaj za Nagradu „Benjamin Tolić“

a prijave na ovaj natječaj potrebno je poslati do 30. travnja 2026. godine

ZAKLADA DRUŠTVA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA U BIH

u suradnji s

DRUŠTVOM HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

raspisuje

N  A  T  J  E  Č  A  J

za dodjelu književne nagrade

„BENJAMIN TOLIĆ“

za najbolje prozno djelo (publicistika, eseji, roman, pripovijetke)

s temom hrvatskoga kulturnog identiteta, objavljeno na hrvatskom jeziku u 2025. godini.

Tri primjerka knjige i potpisanu prijavu s kontakt podatcima

potrebno je, zbog obnove zgrade DHK, poslati do 30. travnja 2026.

na adresu:

Matica hrvatska 

Ul. Matice hrvatske 2

10 000 Zagreb 

s naznakom: Prosudbenom povjerenstvu

za književnu nagradu „Benjamin Tolić“

Nagrada se sastoji od novčanog iznosa 2000 eura,

povelje i medalje rad akademskog kipara Stjepana Divkovića,  

a dodijelit će se na Benjaminovu danu 8. srpnja 2026.

u manifestaciji Posuško lito u Posušju.  

natječaj za Nagradu „Benjamin Tolić“

Benjamin Tolić (Osoje, BiH, 8. srpnja 1943. – Zadar, 11. kolovoza 2022.) bio je hrvatski književnik, novinar, filozof, diplomat, prevoditelj, publicist, esejist i pisac ogleda. Objavio je osam autorskih knjiga.

Životopis

Benjamin Tolić rodio se u selu Osoje, općina Posušje u Bosni i Hercegovini 1943. godine. Mati mu je ostala udovicom u Drugom svjetskom ratu. U Donjim Andrijevcima pohađao je osnovnu školu. Ondje je upoznao svoju buduću suprugu Dubravku Oraić, s kojom je poslije zajedno studirao u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Studirao je germanistiku i filozofiju, a Dubravka rusistiku i filozofiju. Vjenčali su se 1965. godine. Oboje su emigrirali 1967. godine u Beč nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, gdje su nastavili studirati filozofiju. Dubravka se vratila u Hrvatsku 1969., a Benjamin 1970. godine za Hrvatskoga proljeća. Optužen je za „neprijateljsku djelatnost“, ali je na Vrhovnom sudu oslobođen krivnje. Zaposlio se kao profesor njemačkoga jezika. Radio je po raznim školama u Zagrebu i okolici. Uređivao je Osmojezični enciklopedijski rječnik na području za njemački jezik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Otac je nagrađivane biologinje Ive Tolić.

Izabran je na prvim demokratskim izborima 1990. na listi HDZ-a u Skupštinu grada Zagreba, gdje je obnašao dužnost Predsjednika društveno-političkoga vijeća. Radio je u Središnjici HDZ-a kao politički tajnik za odnose sa srodnim strankama u inozemstvu. Tijekom 1990-ih radi u hrvatskoj diplomaciji. Bio je ministar-savjetnik u Hrvatskome veleposlanstvu u Bonnu od 1992. do 1994. godine.

Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman imenovao ga je 30. ožujka 1995. godine za konzula, šefa Konzulata Republike Hrvatske u Švicarskoj konfederaciji, sa sjedištem u Zürichu. Promaknut je 22. studenoga 1995. godine na višu diplomatsku funkciju, na dužnost generalnoga konzula Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji, sa sjedištem u Zürichu, s konzularnim područjem koje obuhvaća kantone: Zürich, Schaffhausen, Thurgau, St. Gallen, Appenzell, Zug, Schwyz, Glarus, Luzern, Nidwalden, Uri, Obwalden i Graubünden. Predsjednik Tuđman razriješio ga je te dužnosti 15. svibnja 1998. godine zbog odlaska na novu dužnost, a odluka je stupila na snagu 1. srpnja 1998. godine.

Odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana postavljen je 29. srpnja 1998. godine za veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, s time da je odluka stupila na snagu 15. rujna 1998. godine.

Obnašao je dužnost glavnog i odgovornog urednika hrvatske novinske agencije HINA-e. Na dužnost je postavljen za HDZ-ove vlade Zlatka Mateše 22. listopada 1998. godine. S dužnosti je razriješen nakon što je HDZ nakon deset godina otišao s vlasti, za koalicijske vlade (SDP, HSLS, HNS i dr.) Ivice Račana 13. srpnja 2000. godine. Smrt predsjednika Tuđmana nije bila dojavljena HINA-i pa je Tolić protestirao hrvatskim vlastima zbog "iznevjerenja", a ravnatelj Ljubomir Antić dao ostavku na položaj jer je time "povjerenje u HINA-u bilo povrijeđeno".

Nakon pobjede Ive Sanadera na unutarstranačkim izborima u HDZ-u 2002. odlazi iz stranke, napušta mjesto veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova i angažira se kao politički tajnik u stranci Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku. Bio je član stranke nasljednice Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku. Na parlamentarnim izborima 2003. sudjelovao je na zajedničkoj listi HIP-a i Hrvatskoga bloka – Pokreta za modernu Hrvatsku kao 4. na kandidacijskoj listi za 7. izbornu jedinicu.

Godine 2007. bio je na parlamentarnim izborima na listi Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku nositelj kandidacijske liste u 5. izbornoj jedinici, a na parlamentarnim izborima 2011. bio je 2. na zajedničkoj listi Akcije za bolju Hrvatsku, Hrvatske demokršćanske stranke i Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku. Koalicije desnih stranaka nisu prelazile izborni prag.

Pisao je dvadeset godina kolumne za Hrvatsko slovo, hrsvijet.net, portal Hrvatskog kulturnog vijeća, javno.hr (sada dalje.com) i druge hrvatske portale. Objavio je osam autorskih knjiga, od čega knjige Tko smo mi?, Sanaderova dionica i Kraj neovisnosti po Damiru Pešordi predstavljaju "nenamjernu trilogiju".

Kao trilogija koja prati hrvatsku politiku nakon ulaska u Europsku uniju mogu se promatrati knjige simboličnih naslova Vesele karmine, Kolonijalno koprcanje i Tiranija prostote.

Po svojim političkim stajalištima držao se izvornoga pravaštva Ante Starčevića i sukladno s time pozivao je na Savez za Hrvatsku nasuprot Savezu za Europu.[žargon?]

Umro je u Zadru 2022. godine od posljedica bolesti COVID-19.

Djela

Napisao je knjige:

• Haaški sapun: Razgovori o hrvatskoj politici kako ih je od slova do slova bilježio Eugen Patak (PDF), ISBN 9536736136 (zbirka satiričkih kolumna koje je objavio u Hrvatskom slovu od prosinca 2000. do prosinca 2001.). Zagreb: Hrvatsko slovo, 2002.
• Pamet u glavu: Hrvatska u vrtlogu novoga svjetskog poretka (PDF), ISBN 9539942500. Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku, 2003.
• Tko smo mi?: Ogled o naciji i državi (PDF), ISBN 9789539589804. Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku, 2007.
• Sanaderova dionica (PDF), ISBN 9789539589811. Zagreb: Hrvatsko slovo, 2009.
• Kraj neovisnosti (PDF) (73 kolumne koje je objavio u Hrvatskome slovu od 29. siječnja 2010. do 17. lipnja 2011.), kolumne su po formi mikroeseji koji graniče s pripovjednom prozom, ISBN 9789536736607. Zagreb: Hrvatsko slovo, 2011.
• Vesele karmine (PDF), ISBN 978-953-6736-70-6. Zagreb: Hrvatsko Slovo, 2013.
• Kolonijalno koprcanje (PDF), ISBN 978-953-6736-87-4. Zagreb: Hrvatsko slovo, 2018.
• Tiranija prostote (PDF), ISBN 978-953-6736-95-9. Zagreb: Hrvatsko slovo, 2020.

Uredio je knjige:

• 100 pitanja i odgovora (PDF) Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu hrvatsku, 2003.
• Za uspravnu Hrvatsku, ISBN 9539942519 (izbor priopćenja Hrvatskoga bloka). Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku, 2005.
• Državotvorno okupljanje, ISBN 9539942535 (izbor iz priopćenja za medije i komentara koji su od travnja 2005. do ožujka 2006. objavljeni na mrežnim stranicama Hrvatskoga bloka). Zagreb: Hrvatski blok – Pokret za modernu Hrvatsku, 2006.

Preveo je s njemačkoga na hrvatski jezik:

• Deset pjesama u knjizi Reiner Maria Rilke: Arhajski torzo. Izabrao i priredio Ante Stamać. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1979.
• Christian Teubner i Annette Wolter: Sve kuhinje svijeta. Ljubljana: Cankarjeva založba, 1984.
• Wilhelm Reich: Spolna revolucija: Prilog karakternoj samoupravi čovjeka. Zagreb: Naprijed, 1985.
• Gottfried August Bürger: Pustolovine baruna Münchhausena. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1988.
• Hermann Bahr: Dalmatinsko putovanje. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1991.
• Max Scheler: Ideja čovjeka i antropologija: Izbor tekstova (suprevoditelj). Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1996.
• Robert Musil: Pomutnje gojenca Törlessa. Zagreb: Liber, 1979.; Naklada Jutarnjeg lista, 2004.

Suradnik je na projektima:

• Osmojezični enciklopedijski rječnik, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995.

Nagrade i priznanja

• 1996.: Red hrvatskog trolista, za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru, odličje dodijelio predsjednik RH dr. Franjo Tuđman.
• 1996.: Spomenica domovinske zahvalnosti, za časnu i uzornu službu za razdoblje od pet godina.

izvor biografije: https://hr.wikipedia.org/wiki/...

ilustracija: Društvo hrvatskih književnika