ORAH: Kome služi i koga štiti obiteljski zakon?

Orahovci upozoravaju na slabosti, neprovedivost i konzervativnost Konačnog prijedloga Obiteljskog zakona

U sjedištu ORaH-a održana je press konferencija na kojoj su Božana Zadro, potpredsjednica ORaH-a i Bojana Ivanišević, voditeljica Pravne službe ORaH-a, obje odvjetnice koje u praksi provode odredbe Obiteljskog zakona, upozorile na slabosti, neprovedivost te konzervativnost Konačnog prijedloga Obiteljskog zakona.

Ovaj prijedlog zakona uvećan je za gotovo 200 članaka u odnosu na važeći, prema obrazloženju resornog Ministarstva radi bolje razrade odredbi o posvojenju, susretima i druženjima s djecom, uzdržavanju, izvanbračnim zajednicama, predugog trajanja obiteljskih postupaka te nezadovoljavajuće suradnje suda i centra za socijalnu skrb. No, nažalost, Konačni prijedlog Obiteljskog zakona usprkos ekstremnom povećanju teksta, ne nudi brža, efikasnija i jasnija postupanja. Osim nove terminologije poput obiteljske medijacije, izvan-sudskog sporazumnog rješavanja pitanja roditeljske skrbi te uzdržavanja djeteta, provođenja obveznog savjetovanja koje podrazumijeva kompliciranje procedura i hodanje od jednih do drugih vrata javno pravnih tijela, da bi se uopće došlo do suda, ovaj prijedlog ne donosi nužno potrebne promjene.

Slijedom toga Božana Zadro i Bojana Ivanišević zaključuju da insistiranje na donošenju ovog zakona predstavlja već uhodano provođenje tzv. kozmetičke reforme. Smatraju da zbog neučinkovitosti pravosuđa i s njima povezanih javno pravnih tijela, u sadašnjoj primjeni važećeg Obiteljskog zakona postoje problemi na kojima treba raditi podizanjem efikasnosti i kvalitete rada tih tijela, pa je nužno uvođenje novih instituta za koje se u praksi pokazalo da nedostaju, a kako bi se pružila bolja zaštita i efikasnije provodili obiteljski i drugi postupci. Konačan prijedlog Obiteljskog zakona u svojim načelima navodi i načelo razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život. ORaH smatra da će ovaj Zakon, ukoliko u predloženom tekstu bude usvojen, dovesti upravo do suprotnog: predloženim odredbama država se miješa u nedopuštenoj mjeri u niz odnosa i prava koja proizlaze iz Ustava i drugih organskih zakona, a s druge strane je propušteno zakonski popratiti suvremene i realne pojave u društvu koje nisu bile tako izražajne prije deset godina kada je stupio na snagu sadašnji Obiteljski zakon.

Društvene promjene koje ovaj prijedlog Zakona ne prati su povećanje broja razvoda, povećanje broja izvanbračnih zajednica te djece rođene u takvim zajednicama, sklapanje braka između osoba gdje već postoji stečena imovina i paralelno s tim potreba bračnih odnosno predbračnih ugovora i sl. Ovaj prijedlog Zakona nije za ta jasno vidljiva i drugačija društvena ponašanja i odlučivanja dao jasna i provediva rješenja što ukazuje na konzervativnost prijedloga. Od prvog čitanja nisu izjednačene u pravnom smislu izvanbračne s bračnim zajednicama, pa se i dalje ne zna u kojem trenutku je izvanbračna zajednica zasnovana radi donošenja odluka o podjeli imovine u kasnijim sudskim postupcima što će sigurno dovesti do problema i dugotrajnosti sudskih postupaka.

ORaH posebno skreće pažnju na odredbe koje se odnose na prava djeteta. Naime prema Konvenciji o pravima djeteta dijete je ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina života, ako se na osnovu zakona koji se odnosi na dijete, punoljetnost ne stječe ranije. U odredbama Konvencije se ističe pravo djeteta na zdravlje, dakle zabrana uskrate korištenja zdravstvene usluge, zatim pravo djeteta na obrazovanje, na slobodu misli, svijesti i vjeroispovijesti, koje pretpostavljaju dužnost roditelja da usmjeravaju dijete u ostvarivanju tih njegovih prava.

Međutim, konačni prijedlog Obiteljskog zakona ovu temu regulira drugačije, pa u čl. 87 navodi da je dijete koje je navršilo četrnaest godina samostalno u odlučivanju o izboru ili promjeni vjerske pripadnosti, u čl. 88 navodi se da je dijete koje je navršilo četrnaest godina dovoljno zrelo da može donijeti odluke o preventivnom, dijagnostičkom ili terapijskom postupku u vezi s njegovim zdravljem ili liječenjem, te može samostalno dati pristanak na pregled, pretragu ili medicinski zahvat (informirani pristanak). Potrebno je dati dodatna pojašnjenja od predlagatelja što se želi postići uvođenjem ovih članaka u tekst Obiteljskog zakona, zašto se pomiče dobna granica u pogledu samostalnosti odlučivanja djeteta i da li su svjesni koje će reperkusije te odredbe imati u stvarnom životu, kada dijete od 14 godina dođe roditeljima i kaže da se želi, npr., podvrgnuti nekom medicinskom zahvatu.

Zaključno u prijedlogu Zakona se navodi da su sredstva za osnivanje i rad Centra za posebno skrbništvo planirana u okviru raspoloživih limita Ministarstva socijalne politike i mladih. Centar je zamišljen (čl. 544-550) kao javna ustanova čiji radnici, pravnici s pravosudnim ispitom, zastupaju djecu u sudskim postupcima koje se tiču njihovih prava. U RH se u prošloj godini razvelo 5659 parova, od čega je prosjek da svaki par ima 2 djece, dakle ta javna ustanova mora osigurati prisutnost svojih djelatnika u zastupanju 11.318 djece. Postavlja se pitanje tko će kontrolirati zastupa li Centar doista djecu u sudskim postupcima i na koji način to čini.