KAKO SE RUŠI VLADA? - piše Ivan Lovrinović

Sigurno ne na način kako se sada i do sada činilo. Afera opasnog otpada u Gospiću je politički gledano dobar povod za rušenje Vlade. Doduše to zvuči grubo jer je riječ o velikoj životnoj opasnosti za sve ljude koji tamo žive. O ovoj temi bi se puno toga dalo reći i secirati je iz različitih kutova.

U političkom smislu "oporba" čini ogromne greške i moglo bi se lako dogoditi da od svega toga ne bude ništa. Zašto? Zato što je tu premalo zajedništva a previše egoizma, odnosno strančarenja. Ako je glavni cilj rušenje Vlade, onda se ne pita jesi li lijevo, desno, tamo, amo - već svima mora biti jasan cilj i da ga ne mogu ostvariti sa svojim sitnim stranačkim interesima. To što se Most kiti da je sve prvi otkrio, Možemo to relativizira, a ostali gledaju da ušičare barem 1% rasta popularnosti je čvrst znak o visokom stupnju nepismenosti i bolesnom egoizmu u hrvatskoj politici. Mlaćenje slame u Saboru o temi opasnog otpada je bezveze. Tamo se ne može ništa napraviti jer trgovačka koalicija na vlasti je dovoljno podmazana da brani svim sredstvima svoj opstanak.

Ako želite iz Dubrave doći na Črnomerec tramvajem točno u određeno vrijeme, gdje kašnjenje znači gubitak, onda nećete na stanici videći u tramvaju Grmoju, Hajdaša, Benčićku... reći neću s njima, bolje da čekam drugi tramvaj. Kada svi dođu na odredište, oni ioanako anstavljaju dalje svatko svojim putem. E, taj dolazak na cilj mora biti zajednički da bi se otvorilo i uspješno odradilo drugo poluvrijeme.

Presice, priopćenja i pojedinačni performansi neće dati nikakav rezultat i još više će oslabiti oporebu. Samo veliki i česti prosvjedi i totalni građanski neposluh uz zajedničko koordinacijsko tijelo oporbenih stranaka može donijeti rezultat. Kada padne Vlada, slijede odmah izbori na kojima opet treba sklopiti dogovor da se osvoji većina i formira privremeni Sabor koji će trajati dva-tri mjeseca. Zašto tako kratko? Samo da bi se donio novi Izborni zakon koji je otrovni izvor za demokraciju kojega treba žestoko promijeniti da bude uistinu demokratski. Tek tada se treba raspustiti Sabor i ići na nove izbore na kojima svaka stranka onda može birati s kim će i kako će na izbore i to bi tada bilo pošteno natjecanje. Muljanje s kartonskim kutijama, bez potpisivanja birača, čišćenje biračkog tijela od nepostojećih ljudi i totalni nadzor nad obradom podataka u Apisu, riješio bi tu rak ranu na kojoj je opstajao karcinom koji se razvija, uništava nas i ubija svaku nadu u poštene izbore i opći napredak.

Ima li nade da se to i ostvari? Uvijek nada postoji i sve stranke koje su sada glasne oko smjene Vlade morale li se očitovati o ovom prijedlogu i ići u realizaciju. Oni koji to odbiju trebaju biti prokazani kao glumci, egoisti ili kraće rečeno - izdajnici.

Na prošlim parlamentarnim izborima 2024.g. neposredno prije formiranja Sabora to isto sam predložio. Oporba je matematički imala većinu, a Milanović je otvorio prostor za to. Međutim, Milanović se u kritičnom trenutku ušutio, IDS se prvi povukao i time je bio otvoren put za veliku trgovinu koju je HDZ na kraju odradio. Rezultat je taj da HDZ, koji je od ukupnog biračkog tijela dobio samo 17% podrške, preuzeo je 100% vlasti!!!

Ovo je uistinu prava i velika prilika. Dajte ljudi dođite sebi i odigrajte tu političku partiju šaha u kojoj svi mogu dobiti, a najviše hrvatski narod koji je žedan i gladan istine i prave demokarcije, te ozbiljnih i poštenijih ljudi u politici.

Uz sve vrste otrovnog otpada koji je iskipan diljem Hrvatske ipak je najgori i najotrovniji onaj - politički! Iz njega proizilaze sve ostale vrste otpada.

E, da, još nešto: odsada bi se morala u Saboru umjesto Jamnice isključivo posluživati voda iz Gospića.

napisao: Ivan Lovrinović u kolovozu 2026. godine

izvor: https://www.facebook.com/Prof....

Ivan Lovrinović (Guča Gora, 7. ožujka 1960.) hrvatski je političar, bivši saborski zastupnik i aktualni potpredsjednik stranke Pravo i pravda.

Nositelj je i izvođač predavanja na kolegijima “Monetarna politika” i „Međunarodni financijski menadžment“ i na više poslijediplomskih specijalističkih i sveučilišnih (doktorskih) studija.

Politička karijera

Od 14. listopada 2016. zastupnik je u Hrvatskom saboru, kao jedini predstavnik stranke Promijenimo Hrvatsku. Izabran je u drugoj izbornoj jedinici na listi koalicije „Jedina opcija“.

Dužnosti u Hrvatskom saboru:

• Član Odbora za gospodarstvo (od 11. 11. 2016.)
• Član Odbora za financije i državni proračun (od 17. 10. 2016.)

Prvi mandat saborskog zastupnika obnaša u 8. sazivu Hrvatskoga sabora od 28. 12. 2015. do 14. 10. 2016. Tada je bio izabran na izbornoj listi Mosta nezavisnih lista ispred Udruge „Promijenimo Hrvatsku“, kao nezavisni dio Mosta.

Promjene tijekom zastupničkog mandata:

• 10. lipnja 2016. prestao biti članom Mosta nezavisnih lista te je nastavio obnašati zastupničku dužnost kao nezavisni zastupnik
• 7. srpnja 2016. prestao biti nezavisnim zastupnikom te je nastavio obnašati zastupničku dužnost kao član stranke Promijenimo Hrvatsku

Kao oporbeni političar bio je angažiran u prijedlogu novog Zakona o šumama, Ovršnom zakonu i zakonu o poljoprivredi i poljoprivrednom zemljištu. Posebno je aktivan u promociji suverene monetarne politike.

Znanstveni i stručni rad

Do sada je objavio samostalno ili u koautorstvu desetke znanstvenih i stručnih radova te pet znanstvenih knjiga. Za koautorstvo knjige „Monetarna politika“ nagrađen je posebnom nagradom „Mijo Mirković“ za najbolji objavljeni rad u 2001. godini od strane Ekonomskog fakulteta – Zagreb. Aktivno je sudjelovao na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. U srpnju 2005. godine boravio je na znanstveno-stručnom usavršavanju na Harvard Business School u Bostonu. Također je boravio na usavršavanju u okviru Salzburg seminara tijekom 2001. godine. Bio je glavni urednik časopisa "Zagreb International Review of Economics and Business".

Akademske i stručne dužnosti

Obnašao je funkciju dekana Ekonomskog fakulteta – Zagreb u razdoblju od 2002. do 2006. godine. U tom razdoblju bio je član Senata Sveučilišta u Zagrebu.

izvor biografije: https://hr.wikipedia.org/wiki/...

foto: Petar Kolovrat