PJESMA DANA - Petar Ujević

Imotska kostela

Velika stara zelena

oko debla prsten

od betona

Ja i ćaća sidimo

čekamo

na kori njenoj puntine

i osmrtnice

plakati pjevači

i sitne rane od

puntina

ko mravi prolaze ljudi

side kraj nas

dok čekaju

čančaju kunjaju

klone im glava

prenu se

u krošnji visoko

okrugle crne bobe kostela

i nikad lada nema

ni mira za stotine rebaca

a na strani prema istoku

u suncu

ispod kamenog zida

zadnji prosjak

Mate Starinski

drži ispruženu ruku

i ljubav prosi

ćaća gleda i reče

ajde Pere mali

odnesi mu štogod

ispod kostele

u Imotskom

stalo je vrime

sta je sat

Petar Ujević hrvatski suvremeni akademski kipar rođen je 04. prosinca 1960. u Krivodolu, (Imotska krajina) gdje završava osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Imotskom, a diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1984. godine, nakon čega je bio suradnik Majstorske radionice Ivana Sabolića. Profesori su mu bili Stipe Sikirica, Želimir Janeš i Branko Ružić. Kao samostalni umjetnik djeluje od 1995. godine. Deset godina radio je u Jadran filmu te na koprodukcijskim projektima na izradi kiparske scenografije. Veteran je Domovinskog rata. Član je SZUH-a, HDLU-a, LIKUM-a i ULUS-a.

Petar Ujević je ukorijenjen u tradiciju s kojom želi kontinuirani dijalog jer teme koje bira kao i njihove realizacije potvrđuju njegovo umjetničko određenje klasičnog kipara. Autor Ujevićeve monografije (Kontura, Zagreb, 2013.) povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže u uvodnom tekstu navodi:“ Budući da uvažava kiparsku tradiciju, naprosto zato što je i sam stanju kvalitetno je nasljedovati, Ujevića s punim opravdanjem možemo imenovati – parafrazirajući aktualne tendencije –pripadnikom „stare umjetničke prakse“. U vremenu koje uporno ističe novo i najnovije, odnosno „novo-novo“ to ne zvuči pohvalno, ali već se mnogo puta pokazalo dakako, trendovi dolaze i prolaze.“

Petar Ujević član je neformalne grupe umjetnika „Contra” koja okuplja devetoricu stalnih članova, a zajedničko im je jedino nastojanje na zanatskim vrijednostima, uvažavanje tradicije i poštivanje individualne kreativnosti.

Petar Ujević u dosadašnjem je svom radu razvio tematski i morfološki raznoliki opus u kojemu se napose izdvajaju figuralne (grupne) cjeline. Realizirao je brojna djela u rasponu od male plastike do monumentalnih ostvarenja i javnih spomenika: primjerice, „Histrion” 1984. u Cavtatu (kao dobitnik Vjesnikove nagrade), reljef „Bitka za Vrgorac” 2004. u Vrgorcu, „Križni put” 2011. u crkvi u Rakitju, kip „Sv. Antuna Pustinjaka” 2005. i spomenik „Ivici Sudniku” 2007. – oba u Samoboru, zatim reljef Cravatten Stadt” 2008. u Slavonskome Brodu, niz od šest privremeno izloženih skulptura „KravatArt” 2010. u Zagrebu te, za sada zadnji, „Oblak”, 2013. u Samoboru.

U sakralnom opusu Petar Ujević dosegao je iznimne artističke visine duboke doživljajnosti i samosvojne ekspresije stvarajući niz skulptura, koje sve odišu impresivnom ljepotom.

Svaka od skulptura Petra Ujević nosi svoju originalnu priču, pripovijest o postojanju i nastanku skulpture, izdvajajući se od ostalih u opusu svojom izvornošću i posebnošću.

Skulptorski opus široke lepeze motiva akademskog kipara Petra Ujevića s prepoznatljivim i specifičnim autorskim rukopisom zauzima posebno i istaknuto mjesto u hrvatskoj umjetnosti proteklih nekoliko desetljeća.

foto: obrada FB Pametno moje didovo Imotski