PJESMA DANA - Toma Bebić

Ča smo na ovon svitu

Ča smo na ovon svitu
Ča smo na ovon svitu
Ča smo na ovon svitu, čovik se upita
Ča smo na ovon svitu, čovik se upita

Kad su puna justa
Kad se vinjo lije
Kad jema vele fjorini
Glende i šulaci
Namisto ovi da plače
Od srca se smije

Ča smo na ovon svitu
Kad je život taki
Ča smo na ovon svitu, čovik se upita

Ča smo na ovon svitu, kad je život taki
Ča smo na ovon svitu, čovik se upita

Ča se more kad je život taki
Dokle jednon lipo cvita cviće
Dotle drugom samo drača niče
Ča se more kad je život taki

A čoviku svakon malo triba
Kad se rodi ni naramak slame
Kad otegne sve je crna zemja
Ne triba mu ni dva paša jame

Ča smo na ovon svitu, čovik se upita
Ča smo na ovon svitu, čovik se upita
Ča smo na ovon svitu, čovik se upita

Toma Bebić (1935 – 1990) je bio splitski kantautor, pjevač, pjesnik i slikar, anarhišta, dišpetoža i boem u duši, a u slobodno vrijeme se bavio zanimanjima kao što su mornarički podoficir, nastavnik, tajnik škole, novinar u Nedjeljnoj Dalmaciji i Vjesniku, sudski pljenitelj, trener Hajduka, mehaničar, pomorski strojar. Objavio je dva albuma: Volite se ljudožderi (1975) i Oya Noya (1980), te knjigu aforizama Volite se ljudožderi koja je objavljena nakon njegove smrti. Umro je od raka pluća 1990.g.

Iako je bio ispljuvan od strane tzv. establishmenta i kritike koja u njegovim pjesmama i napisima nisu vidili nikakve književne vrijednosti, barba Toma je bio ispred svog vremena, kao i svaki genijalac. Nije se mogao klasificirati i svrstati u niti jedan obrazac, kako na umjetničkom polju, tako i u stvarnom životu. Bio je individua koja je kršila sve konvencije, konvencije oblačenja (dolazio je na festivale u svojoj dnevnoj ribarskoj odjeći), konvencije ponašanja (nevolje ga nisu izbjegavale), te konvencije neke poslovno-umjetničke kvazi-karijere koji svaki 'ozbiljniji' pjevač/kantautor ima (Severina!?).

Evo Tomin stav prema 'pop' muzici:

PJESMA GADOVIMA

Pjesmu bi htjeli
birana sloga
i slatke rime
evo vam s moga
gonite se u materine

Njegov autorski rad je nastao iz njegove nemjerljive ljubavi prema moru, ljudima i životu općenito. U svakoj svojoj strofi je veličao život, ali se ujedno i rugao ljudskoj gluposti. Njegov hrapavi glas koji se jedino može usporediti s revanjem tovara odzvanja i dan danas. Njegova djela su ga nadživjela i inspirirala ljude kao što je Mladen Badovinac koji s svojim TBF-om njeguje tu crtu društvene kritike i sprdanja s ljudskom glupošću. Dok još nitko nije čuo za crnački rap i slična kvazi-muzička smeća, barba Toma je lagano bockao i provocirao ljude s svojim pjesmama.

Od njegovih pjesama, najviše mi se sviđa Ča smo na ovon svitu koju sam čuo još kao dijete i uvijek mi je nekako neobjašnjivo privlačila pozornost i 'ostala u uhu'. Danas nakon ohoho godina na leđima, napokon sam shvatio što je barba Toma htio reći. Od ostalih pjesama izdvojio bih i Tu tu auto vrag ti piz odni koja u potpunosti odražava i moj stav glede automobila i motora. Vrag ih odnia, šta dime i stvaraju buku, ne mogu ni mislit. S tim da bih još dodao i Vrag ti mobitel odnia, jer da je barba Toma živ danas, sigurno bi nešto slično napisao.

U ludnici pametni upravljaju luđacima u životu je često obratno - Toma Bebić

Eto, osjećao sam se dužnim da napišem dvi tri beside o našem Tomi. Kao dijete sam imao prilike ljeta provoditi blizu jednog tovara koji je non stop revao. Tih pasjih popodneva je vladala opća fjaka, a predvečer bi se mjestom orilo od lastavica i revanja tovara. Auto bi bio rijetkost. Još pamtim tu atmosferu. Neponovljivo dobro. Revanje tovara je za mene kao Beethovenova 5. simfonija, valjda mi je zato drag i barba Toma. Ono što mene osobno privlači u životu i radu Tome je njegov bunt, kršenje propisa i konvencija, melakonija svojstvena samo nama Dalmatincima, društvena kritika, slavljenje slobode i pokušaj očuvanja baštine i lokalnih običaja (važniji je tovar od tonobili). Smjestiti takve principe koje je Toma njegovao u kontekst današnjeg pomodnog i jadnog društva u kojem ljudi, auti, mobiteli, televizija, wireless i ostalo zuji i bruje po cijeli dan bez ikakva smisla, znači ponovno tražiti čovjeka i naći neki smisao u ovom životu, kako bi barba Toma rekao: Ča smo na ovon svitu, čovik se upita?

Drago mi je da danas Toma ima možda i veći krug obožavatelja i poznavaoca negoli za svoga života. Evala šjor Toma, fala ti za sve, tvoje riči i tvoj duh ćemo slaviti dok smo god živi, s bukarom vina u ruci i mirisom soli u nosu.

Prvu polovicu života čovjek potroši u trci za tuđim guzicama, a drugu da sačuva vlastitu - Toma Bebić

izvor biografije: https://www.mandrilo.com/

foto: Marijan Kreutz