PJESMA DANA - Tomica Bajsić

Nijema Zvona

Piše da je svako “peto dijete
u Hrvatskoj siromašno”
i ova zemlja ima duha
zatočenog u boce
od plastike.
Očevi i djedovi i majke i kćeri
iskradaju se u zoru svakog dana
u lov na plastične boce, prebiru
po smeću kao moderni lovci
koji će nađeno prodati za kruh
i ponekad mlijeko.
Njihova ljepota,
nosi sada ožiljak križa na licu,
gorko ih je iskustvo prizemljilo,
otuđilo od snova.
1991., bio je rat
– ne za granice, tko je
o tome mislio?
Ni za tranzicijski kapitalizam,
religiju profita, nitko to
tada nije želio.
Ali zemlja je slobodna
postalo je kletva, a ne
radosna vijest.
U doba ratnog kaosa
miljenici sreće bacili su kocke
i prisvojili komade zemlje ljudi.
Znate li baladu o cvrčku i mravu,
balovima bez maski i visokom društvu
koje kroji drugima sudbinu
iza svilenih zastora –
čipka na čipku:
u vrijeme dok se lutalo rovovima
kao katakombama ukletog svijeta
u glavnome su gradu
marljivo stvoreni temelji feuda.
Ratni profiteri prvi su i na misi:
oni kleknu na kameni pod katedrale
i zauzmu dostojanstven stav
nalik Richardu Lavljeg srca
pri povratku iz Svete zemlje
milijun puta zahvaljujući bogu
što ih je doveo do bogatstva
nesvjesni da se njihov bog
i bog obespravljenih
ne mogu prepoznati u crkvi,
na istom putu, ili u isto vrijeme
proći kroz ista vrata.
Plodove hodočašća
u svetu zemlju visoke politike
velikodušno su ozakonili
i osigurali si pokoljenja,
iako u srednjovjekovlju
– ako je vjerovati enciklopediji –
plemićke su titule i imanja
dijeljeni za čin sveopćeg dobra
ili zbog posebne naklonosti kraljice,
više se ne sjećam.

Tomica Bajsić, rođen 1968. u Zagrebu. Pjesnik, prozaik, crtač, grafički dizajner i prevodilac. Poeziju i prozu objavljuje u zemlji i inozemstvu u antologijama, u časopisima i na radiju. Poezija mu je prevođena na dvadesetak jezika. Sudjelovao na mnogim značajnim pjesničkim festivalima u svijetu. Od 2010. godine vodi Drugu priču, za dizajn i nakladništvo. Predsjednik je Hrvatskog centra PEN-a i koordinator hrvatskog dijela Lyriklinea, svjetske biblioteke zvučne i pisane poezije. Bavi se i restauracijom i crtanjem. Objavio pet knjiga poezije, slikovnicu o nacionalnom parku Sjeverni Velebit, i dvije knjige proze i putopisa Brazilom i Amazonom s autorskim fotografijama. Crteže i fotografije izlagao u KIC-u, Muzeju Mimara i Etnografskom muzeju.

Objavio: Južni križ (poezija, 1998, 2012; nagrada Goran za mlade pjesnike, 1998); Pjesme svjetlosti i sjene (poezija, 2004, 2009); Dva svijeta i još jedan (putopisna proza, 2007); Ana i vila Velebita (slikovnica, crtež i tekst, 2007); Pobuna obješenih (poezija i prozni zapisi, 2008); Zrak ispod mora (poezija, 2009, 2010; nagrada Dobriša Cesarić, 2008); Amazona diše : škola na dalekom kraju svijeta (2016); Nevidljivo more (poezija, crteži Mare Bajsić, 2018)

Autor je dviju izložbi fotografija: Amazona diše (KIC, 2013) i Amazona Latinske Amerike (Muzej Mimara, 2017). U časopisima piše oglede o knjigama i stripovima te reportaže o Južnoj Americi, naročito o Brazilu, kuda je često putovao i gdje mu živi dio obitelji.

Važniji prijevodi: Španjolske pjesme ljubavi i progonstva (izbor poezije, 2002); Sve do Srca Svijeta (izabrane pjesme Blaisea Cendrarsa, 2003, 2008); U Patagoniji (prijevod putopisa Brucea Chatwina, 2006); Južna pošta : putovanje poezijom Latinske Amerike (izbor, prijevod i eseji, 2008); Urezi : izbor iz svjetske poezije o ratu, represiji, ropstvu (jedan od prevoditelja, 2010); Blaise Cendrars : poezija, život i djelo (2015); Poezija Brazil : pjesnici s brda Začeća u Rio de Janeiru : izbor iz suvremene brazilske poezije (urednik i jedan od prevoditelja, 2019).

izvor biografije: https://elektronickeknjige.com/

foto: Marijan Kreutz