PJESMA DANA - Vitomir Vito Nikolić

Posljednja pjesma

Ležim na odru, tih, upošćen

Do banalnosti, do gorkog stida,

Ulaze nekakve crne gošće,

Poneka pridje i zarida.

Okolo sjede. Tihi i tužni.

Starci puše, pričaju, kašlju

I opraštaju mi velikodušno

Sve što se zbilo uz veselu čašu.

Vrline vežu uz izraz ozbiljan,

Pričaju šale sa smiješkom

(Ispada, eto da sam bio divan,

Smrti, moja jedina greško!)

Ležim na odru, tih, upošćen,

Napolju sunce svakodnevno sija.

Ne znam da li je ko ožalošćen,

Ali, zaista, jesam ja.

***

Gdje smo se mi to sreli,

U kom životu i kada,

Lijepa smrti, je li,

Gdje smo se mi to sreli?

Otkud se mi to znamo

I otkud ta prisnost sada?

Da mi je znati samo

otkud se mi to znamo?

Vitomir Vito Nikolić (27. travnja 1934. – 10. rujna 1994.) bio je crnogorski novinar i pjesnik. Njegov rad se često uspoređuje sa radom ruskog pjesnika Sergeja Jesenjina, jer ga često nazivaju "crnogorskim Jesenjinom" , kao i "Dobrim duhom Nikšića".

Podrijetlom iz Nikšića, rođen je 1934. u Mostaru ,Kraljevina Jugoslavija (danas Bosna i Hercegovina ), gdje mu je otac služio u vojsci. Godine 1941. vratio se u Nikšić s obitelji. Nakon što su mu otac i brat poginuli u Drugom svjetskom ratu, živio je u sirotištu do 18. godine. Većinu života proveo je u Nikšiću, živeći u siromaštvu, i bio je poznat po svom boemskom načinu života .

Vito je objavio svoje prve dvije knjige poezije, "Drumovanja" i "Sunce, hladno mi je" bez izdavača, pa je sam platio troškove njihove produkcije. Iako je imao neke sukobe sa socijalističkom jugoslavenskom vladom, vlada mu je dala stan u Nikšiću. Nakon toga se preselio iz Nikšića u Titograd , gdje je radio kao novinar za Pobjedu, pišući kratke priče pod naslovom "Crnom Gorom, putem i bespućem". Neke od njegovih pjesama za djecu postale su zapažene i uvrštene su u knjige književnosti za učenike osnovnih i srednjih škola.

Godine 2002. neki od Nikolićevih proznih zapisa sakupljeni su i objavljeni u knjizi "Dobri duh Nikšića".

Njegovi stihovi, puni jednostavne ljepote i iskrene emocije, učinili su ga voljenim među ljudima svih generacija. Kroz pjesmu je slavio život, bilježio bol i čuvao nadu. Unatoč siromaštvu i teškom životnom putu ostao vjeran svojim principima. Bio je boem, iako krhkog zdravlja, puno je vremena provodio u kavanama.

U najmračnijim vremenima, kad su gradovi gorjeli a mržnja bujala, Vito je ostao vjeran čovjeku, dižući glas protiv rata i ideologije zla. U pjesmi “Noć sa Dubrovnikom” napisanu u prosincu 1991. godine zapisao je stid i bol zbog rušenja grada koji je volio, ne pristajući na šutnju.

Dok je tadašnja vlast Crne Gore državnim nagradama odlikovala one koji su slavili razaranje, Vito Nikolić je bio kažnjen – ostavljen bez posla, ali ne i bez dostojanstva. Danas se śjećamo Vita – pjesnika koji je i u tišini ostao na strani istine, ljudskosti i ponosa.

Nakon njegove smrti, u Crnoj Gori je ustanovljena nagrada "Vito Nikolić" za poeziju. Nagrada se dodjeljuje svake godine tijekom "Rujanskih dana", kulturne manifestacije koju organizira grad Nikšić. 

Godine 2002. crnogorski pisac i novinar Đorđe Matović, s kojim je Vito Nikolić surađivao u Pobjedi, objavio je knjigu anegdota iz pjesnikova života pod naslovom "S Vitom na još po jednu" (Još jedna runda [pića] s Vitom). 

U osnovnim školama u Crnoj Gori učenici uče i pjesmu "Pismo mojoj učiteljici " koju je Vito posvetio svojoj učiteljici Ljubici Mučalici iz Nikšića.

izvor biografije: https://en.wikipedia.org/wiki/Main_Page

foto: Petar Kolovrat