PJESMA DANA - Mile Pešorda

Moj otac

Moj otac srca većeg nego sunce

Moj otac glasa ljepšeg nego govor mora

Moj otac tijela koje prerasta brda

Moj otac duha koji očovječi kamen

Moj otac kojeg satra gladno nebo i

                                                     gladna zemlja

dirnu mi ruku slomljenom rukom i reče:

Blagu riječ za ovu zemlju kaži, sine

Moj otac glas dubine

Moj otac trava u rebrima

Moj otac sunce u stijenama

Kako da te silna opjevam ja malen, oče.

Mile Pešorda (Grude, 15. kolovoza 1950.) hrvatski je i bosanskohercegovački književnik, prevoditelj i nakladnik. Antologijski je pjesnik i istaknuti intelektualac, dopisni član Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti (AESAL) ‘Leonardo da Vinci’ sa sjedištem u Francuskoj.

U Grudama je u svibnju 1968. osnovao, uredio i objavio reviju Ogledalo (odmah zabranjenu!), a ubrzo potom s odličnim uspjehom maturirao na grudskoj Gimnaziji.

Bio je idejnim pokretačem književno-kulturne manifestacije Šimićevi susreti, prvi puta održane u Grudama i Drinovcima 30.-31.V.1970., kojoj se, sa slomom preporodnoga Hrvatskoga proljeća, osmišljeno krivotvori rođendan i lažira povijest. U antologijskoj PANORAMI MLADE HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI, u časopisu „Republika” g.1969.bio je zastupljen pjesmom „Moj otac”. Iste mu je godine u časopisu „Život” (gl.urednik Mak Dizdar) objavljen ciklus pjesama. Na Filozofskome fakultetu Univerziteta u Sarajevu završio je g.1973.studij francuskoga jezika i književnosti i latinskoga jezika s rimskom književnošću, predhodno obranivši, s najvišom ocjenom (10), diplomski rad na temu kazališta apsurda. Doktorske studije pohađao je na sveučilištima u Zagrebu i Parizu, gdje je, na znamenitoj E.H.E.S.S, kod slavnoga romanopisca i profesora Milana Kundere, pripremao doktorsku disertaciju na temu „Ideja Europe u djelu Ive Andrića i Miroslava Krleže“.U Sarajevu je desetak godina bio direktor (odg.urednik) edicija suvremene domaće i svjetske književnosti i za to vrijeme uredio i objavio više do tristo djela autora iz Jugoslavije i cijeloga svijeta: Paula Celana, Williama Faulknera, Fernanda Pessoe, Czeslawa Milosza, Zbignjewa Herberta, Gastona Bachelarda, Isaka Samokovlije, Džemaludina Latića, Midhata Begića, Miroslava Krleže, Marija Suška, Abdulaha Sidrana, Nikole Šopa, Dževada Karahasana, Cirila Zlobeca, Drage Jančara, Desanke Maksimović, Blaža Koneskoga, Tvrtka Kulenovića, Vitomira Lukića, Vladimira Pavlovića, Waltera Benjamina, Saula Bellowa i inih. Kada je g.1984.priredio i objavio sabrana DJELA Milana Kundere, proboljševički ga je krug javno difamirao da je „kunderist i antikomunist, iza kojega stoje snage međunarodne reakcije i specijalnoga rata protiv Jugoslavije“ (Mihajlo Lalić). Nekoliko je godina bio članom uredničkoga vijeća međunarodnoga časopisa Lettre internationale, u izdanju hrvatskoga Centra PEN-a. Četiri je godine (1990.-1994.) bio lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu Rennes 2 u Francuskoj, gdje je, u prosincu 1991., osnovao društvo AMITIES FRANCO-CROATES DE RENNES, kao živo središte intelektualno i humanitarne podpore Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u oslobodilačkoj borbi za opstanak i slobodu. Sveučilišna naklada u Rennesu objavila je g.1993.kao separat zapaženo izlaganje Mile Pešorde, SARAJEVO *92, FRAGMENTS D' UNE HISTOIRE, izgovoreno na međunarodnome simpoziju posvećenu petstotoj godišnjici izgona Židova iz Španjolske. Ujesen 1992.s okupacijskih je položaja srbske vojske Radovana Karadžića bio ciljano granatiran, a potom opljačkan i opustošen njegov obiteljski dom u središtu Sarajeva, u naselju Hrasno. Po povratku iz Francuske, u Zagrebu sudjeluje u pokretanju i uređivanju tjednika za kulturu, kojemu je dao i ime: Hrvatsko slovo. U ministarstvima kulture i vanjskih poslova RH nekoliko je godina radio kao viši savjetnik, načelnik odjela za informiranje, načelnik odjela za suradnju s UNESCO-om, diplomat. Godine 2000., odilja se i napušta državnu službu. Dvije je godine bio glavnim urednikom u Tiskarsko-izdavačkom d.d. „Antun Gustav Matoš“ u Samoboru, da bi iznenada, po nalogu „više sile”, u toj tvrtki bila ugašena izdavačka djelatnost, a glavni urednik ostao bez službe.

Sarajevu, ovjenčanu godišnjom nagradom izdavača. Za pjesmu TUŽBALICA primio je nagradu prvih Šimićevih susreta g.1970., za knjigu SLUŠAM TVOJ GLAS, nagradu Književne omladine Bosne i Hercegovine. Svoje je francuske stihove objavio u siječnju 1992.u knjižici posvećenoj slobodarskome stradanju Hrvatske Parole pour elle (urednik, Franck Rannou), koja započinje riječima nobelovca Ive Andrića: „Gospođu Croatie volim stalno i nesretno”. Njegovo je književno djelo doživjelo izuzetno afirmativnu recepciju u kritičkoj javnosti, s nekoliko stotina objelodanjenih kritičkih osvrta, eseja, studija. Akademik Jure KAŠTELAN dobio je nagradu Šimićevih susreta g.1985. za esej POGLED U PJESMU – O LIRICI MILE PEŠORDE Jure Kaštelan | Zagreb Kultura | Gradske vijesti | 08.07.2020. )

Pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika, uvrštene u hrvatske, bosanskohercegovačke i svjetske antologije poezije, a nedavno, s pjesmom MONOLOG, u talijansku antologiju svjetskoga pjesništva od stoljeća osmoga i slavnoga kitajskoga pjesnika LI TAI POa do naših dana (Accanto a un bicchiere di vino - Piero Buscemi - Google Books )

. S Izabranim pjesmama, u izboru Dževada Karahasana i s predgovorom Jure Kaštelana, uvršten je u ediciju „Suvremena književnost naroda i narodnosti BiH u pedeset knjiga“ g.1985. Vrijednostno je predstavljen u dvjema sintezama povijesti hrvatske književnosti od Baščanske ploča do naših dana (autori akademik Dubravko Jelčić i Slobodan Prosperov Novak), kao i LEKSIKONU HRVATSKIH PISACA. Za Baščansku ploču, poemu dobio je prvu Nagradu za pjesništvo „Dubravko Horvatić“ i godišnju Nagradu „Antun Branko Šimić“ na Šimićevim susretima g.2009. Godine 2018.objavio je opsežnu knjigu kolumnističkih minieseja SLOBODA, MIR MEJU NAMI – EUROGLEDI, s dodatkom povijestne „Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku“ od 28.I.1971., koje je bio inicijatorom i sutvorcem. S francuskoga je preveo Oproštajni udarac Marguerite Yourcenar i Umjetnost romana Milana Kundere.

Nagradu „Hrvatski stećak” dodijelila mu je Matica hrvatska Stolac godine 2018. Godine 1996.primio je visoko državno odlikovanje Republike Hrvatske za izniman doprinos u kulturi – Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

foto: Bože Ujević