Stereotip o boljim vozačima - muškarci vs. žene?

Prvi mit koji treba razbiti je da su vozačice lošije od vozača, a drugi je da Hrvati uopće su dobri vozači

Prema Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža stereotip (stereo- + -tip, prema franc. stéréotype), je „sklop pojednostavnjenih i pretjerano uopćenih osobina koje se pridaju svim pripadnicima neke društvene skupine (etničke, rasne i dr.)”. Raširena i razmjerno trajna kognitivna shema o zajedničkim, češće negativnim nego pozitivnim značajkama društvene skupine (npr. profesori su rastreseni i sitničavi, Japanci marljivi i točni, crnci glazbeno nadareni i skloni lagodnu životu). Stereotipi pojednostavnjivanjem složene društvene sredine olakšavaju obradbu informacija i snalaženje u njoj. Tako se, primjerice, nedostatne informacije o značajkama pojedinca nadoknađuju »znanjem« o osobinama skupine kojoj on pripada. U širem značenju, često ponavljan, neizvoran postupak ili djelo, klišej.

Stereotip da su muškarci bolji vozači od žena je rasprostranjen, ali ne odražava realnost. Statistike pokazuju da su muškarci češće uključeni u prometne nesreće s fatalnim posljedicama, dok su žene sklonije manjim nesrećama.

Međutim, važno je razmotriti niz čimbenika koji utječu na ove statistike, a koji ne nužno znače da su muškarci bolji vozači. Prije svega tu je broj vozača. Naime, muškarci su češće voze automobil od žena od žena, a i češće su profesionalni vozači. Slijedom takvog zaključivanja, statistički neprijeporno to znači da postoji veća vjerojatnost da će muškarci biti sudionici prometnih nesreća.

„Alfa mužjaci” za upravljačem

Tu je i stil vožnje, koji u svojim pojavnostima, ali i društvenim stereotipijama, slijedi narativ kako su muškarci, pretežito, skloniji agresivnoj vožnji, što uključuje prekomjernu brzinu, vožnju pod utjecajem alkohola i riskantne manevre. Slična je i situacija i s izborom vozila. Naime, muškarci češće biraju i voze veća i jača vozila, koja mogu biti opasnija u slučaju sudara, što može, ali ne mora biti točno, no prevladavajuće je mišljenje.

U razmatranju stereotipova o „jačem” i „slabijem”, spolu i preslici tih odnosa u sferu prometne sigurnosti, svakako, treba pridodati i utjecaj društvenih normi. Jer, u nekim društvima postoje norme koje potiču muškarce na riskantno ponašanje u prometu. To je vidljivo, između ostalog u ponašanju mladih muških vozača, koji su bez vozačkog iskustva skloniji precjenjivanju svojih vozačkih sposobnosti, prebrzoj vožnji ili/i vožnji pod utjecajem alkohola.

Dokazivanje muškosti prebrzom i riskantnom vožnjom, izborom moćnih automobila ili motocikala, kršenjem prometnih propisa, (pre)česta je navika tzv. „alfa mužijaka” koji se na taj način „dokazuju” na prometnicama. Uostalom, što je drugo divlji street race, ili pak ikonografia neukusa suvremene pop produkcije u koji repaju nabildani momci uz obveznu scenografiju moćnih automobila i džipova, uz obveza dekor oskudno odjevena ženskog tijela (cure u badićima se samo prešetavaju unaokoo...).

S druge strane, prevladava stav kako su žene opreznije i odgovornije vozačice, te se češće pridržavaju prometnih pravila. Također su sklonije koristiti sigurnosne pojaseve i voziti djecu u dječjim auto sjedalicama. Da, istina, ali ne mora biti tako. Uvijek posto je iznimke koje potvrđuju pravila, a zato su stereotipije loš smjerokaz kad se razmatraju društveni aspekti sigurnosti cestovnog prometa.

Hrvati (ni)su dobri vozači

Važno je napomenuti da su ove opće karakteristike i da ne vrijede za sve pojedince. Puno je izvrsnih vozača i vozačica, bez obzira na spol, ali i loših.

Stereotipi o nacijama su kao karikatura. Namjerno generaliziraju, nepošteno ističu i uveličavaju nedostatke ili dodaju pozitivne osobine. Obično služe tome da se ismije susjede i pokaže ih se u ružnom svjetlu ili pretjerano pohvali vlastite osobine kako bismo se osjećali bolje i nadmoćnije u odnosu prema ostalima. U to, svakako, spada i teza kako su „Hrvati su dobri vozači”, slijedom toga i Hrvatice, zar ne. No, je li tomu, doista tako?

Prema nalazima HAK-a istraživanja o vozačima u Hrvatskoj, 93 posto ispitanih Hrvata izjasnilo se kako smatraju da su dobri vozači, iako je 62 posto imalo prometnu nesreću, a više od 50 posto dodalo je da ne poštuju prometne znakove.

Isto tako, prometne statistike nam govore da najčešće brzina nije primjerena uvjetima na cesti. Prekoračenje dopuštene brzine u Hrvatskoj je najčešći prometni prekršaj, a njega slijedi nepoštivanje prednosti prolaza. Kod prometnih nesreća s ozlijeđenim sudionicima u prometu čiji su krivci pijani vozači, najviše njih imalo je više od 1,50 promila alkohola u krvi.

Vidljiva je razlika u tome kakvu sliku vozači imaju o sebi i kakvo je njihovo ponašanje u prometu. Vozači, bez obzira na to što sebe smatraju dobrim vozačima, i dalje voze pod utjecajem alkohola, voze tako da usput i telefoniraju na na mobitele, jedu, piju, voze umorni, odnosno u prometu čine rizične i visokorizične protupropisne radnje, zaključak je HAK-ove analize nakon provedena empirijskog istraživanja o ponašanju vozača.

Zaključno, umjesto da se fokusiramo na spolne razlike u vožnji, važnije je da se svi vozači, bez obzira na spol, dakle i vozačice, brinu o svom zdravlju, budi svjesni svojih ograničenja i da se ponašaju odgovorno u prometu. Poštovanje prometnih pravila, izbjegavanje ometanja pažnje tijekom vožnje i prilagođavanje brzine uvjetima na cesti su ključni faktori za sigurnu vožnju.

Autor članka: Vidmir Raič

....

Fotografija: Pixabay.com

Ovaj prilog je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.