Tribina Litterarum translatio u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu - gošća Đurđica Čilić

u hrvatskom kulturnom prostoru književno prevođenje ima višestoljetnu tradiciju kojoj su razlozi u njegovu geopolitičkom položaju ali i u njegovoj znatiželji i otvorenosti, nerijetko svojstvenoj tzv. malim narodima

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca

Tribina Litterarum translatio, 18. svibnja 2026. godine u 18 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, Preradovićeva 5

U svibanjskom izdanju tribine Litterarum Translatio gostuje prevoditeljica s poljskog, sveučilišna profesorica i spisateljica Đurđica Čilić, zahvaljujući kojoj na hrvatskom čitamo mnoge poljske književne velikanke i velikane (dovoljno je spomenuti Olgu Tokarczuk, Wisławu Szymborsku i Adama Zagajewskog) i koja je mnogo učinila za promociju poljske književnosti, prije svega pjesništva, u Hrvatskoj.

Razgovarat ćemo o nedavno objavljenoj antologiji poljske poezije 20. i 21. stoljeća Drugog kraja svijeta neće biti, čija je urednica i prevoditeljica pjesama, o poeziji koju studentice i studenti polonistike prevode pod njezinim mentorstvom, o njezinim pričama i autobiografskim zapisima koje je ukoričila u već tri knjige. 

Čut ćemo zašto se zaljubila baš u poljsku poeziju i kako to da sama ne piše pjesme, koje skrivene kutke Krakowa moramo obavezno posjetiti, je li joj lakše pisati ili prevoditi, što čita u slobodno vrijeme ako ga uopće ima…

Razgovor će voditi Patricija Horvat.

Tribina će se snimati i, ako ne možete doći, moći ćete naknadno pogledati snimku na našem kanalu na YouTubeu.

Radujemo se vašem dolasku!

Više o sugovornici:

Đurđica Čilić rođena je 1975. u Livnu, BiH. Od 1994. živi u Zagrebu. Diplomirala je na studiju polonistike i kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje radi na Katedri za poljski jezik i književnost.

Autorica je dviju znanstvenih knjiga: Tri lica autora. Miłosz, Różewicz, Herbert (2020.) i Radost tumačenja (2026.) Prevodi suvremenu poljsku prozu i poeziju (Zbigniew Herbert, Olga Tokarczuk, Wisława Szymborska, Adam Zagajewski, Bronka Nowicka).

Priredila je antologiju poljske poezije 20. i 21. stoljeća Drugog kraja svijeta neće biti (2026.). S Jolantom Sychowskom-Kavedžijom uredila je knjigu Moć ukusa Zbigniewa Herberta, izbor iz opusa (2009.), a s profesorom Daliborom Blažinom zbornike radova Stoljeće Czesława Miłosza (2013.) i Witkacy i drugi (2016.). Autorica je beletrističkih knjiga Fafarikul (2020.) i Novi kraj (2022.), koje su imale više izdanja u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. 

Prema njima je nastala kazališna predstava Fafarikul, koja igra u HNK Zagreb. Nedavno joj je pod naslovom Vidimo se na papiru objavljena treća prozna knjiga.

Program financijski podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Zagreb.

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca - ilustracija Erik Buric

Kratka povijest DHKP-a

U hrvatskom kulturnom prostoru književno prevođenje ima višestoljetnu tradiciju kojoj su razlozi u njegovu geopolitičkom položaju ali i u njegovoj znatiželji i otvorenosti, nerijetko svojstvenoj tzv. malim narodima. Opće je mjesto da je npr. hrvatski prijevod (Dominko Zlatarić) spjeva Aminta Torquata Tassa tiskan čak prije izvornika, kao i da je Fran Krsto Frankopan na isti način preveo Molièreova Georgesa Dandina.

U razdoblju nakon II. svjetskog rata, želja i potreba za većim kulturnim upoznavanjem institucionalizirala je prevodilaštvo kao profesiju. U cijelom svijetu prevodioci se počinju udruživati u strukovne organizacije, pa je 1953. u Parizu osnovana i Međunarodna federacija prevodilaca (FIT – Fédération internationale des traducteurs), koja će u mreži organizacija i agencija Ujedinjenih Naroda dobiti pri UNESCO-u status međunarodne nevladine organizacije u kategoriji A i s godinama okupiti nacionalna društva prevodilaca svih usmjerenja (književni, tehnički i znanstveni, konferencijski…).

Iste te godine, 1953., hrvatsko je društvo književnih prevodilaca upisano u Zagrebu u sudski registar. Osnivačka skupština održana je 11. studenoga 1952. i na njoj su utvrđeni temeljni zadaci Društva te izabran Upravni odbor u sastavu: Gustav Krklec (predsjednik), Roman Šovary (potpredsjednik), Jerka Belan i Radovan Ivšić (tajnici), Iva Adum (blagajnik), te Ivo Frangeš, Zlatko Gorjan, Berislav Grgić, Ivo Hergešić, Ljudevit Jonke i Tone Potokar (članovi).

1994. godine DHKP je primljeno u krovnu europsku književnoprijevodnu asocijaciju, Europsko vijeće udruženja književnih prevodilaca (Conseil Européen des Associations des Traducteurs Littéraires – CEATL).

Temeljni zadaci Društva

Temeljni zadaci Društva nisu se bitno promijenili u posljednjih pedesetak godina. Svrha djelatnosti današnjeg Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) ostaje ostvarivanje i usklađivanje zajedničkih interesa i prava književnih prevodilaca, te kontinuirani rad na podizanju razine našeg prevodilaštva i kulture. U tu svrhu DHKP priređuje tematske skupove, organizira stručne radionice te javne tribine i sudjeluje u kulturnim projektima vezanim uz književnost i kulturu. U okviru svoje izdavačke djelatnosti DHKP objavljuje vrijedna djela stranih književnosti u prijevodu svojih članova te stručne knjige raznih profila (npr. bibliografija Strana književnost u hrvatskim prijevodima 1945-85.), i sudjeluje u prijevodnim projektima drugih nakladnika.

Prevodilac koji želi postati redovnim članom DHKP podnosi pismenu prijavu u kojoj navodi biografske i bibliografske podatke te prilaže najmanje jedan objavljeni prijevod kulturno relevantnog književnog ili srodnog djela i izvornik. Kandidat se prima u članstvo na temelju pozitivne recenzije priloženog prijevoda.

Redovni članovi DHKP koji se žele profesionalno posvetiti isključivo prevođenju i steći članstvo u krovnoj udruzi svih samostalnih umjetnika Hrvatske (Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika) mogu od DHKP dobiti pismenu preporuku.

DHKP dodjeljuje godišnju nagradu za najbolji književni prijevod u protekloj godini kao i nagradu za životno djelo. Nagrada, koja se sastoji od povelje i novčanog iznosa, dodjeljuje se isključivo članovima.

foto: Petar Kolovrat