Umro je Zlatko Čular hrvatski akademski kipar (1935. - 2025.)

kako javljaju iz udruge likovnih umjetnika Fortuna Art iz Zagreba jučer 07. svibnja 2025. godine preminuo je jedan od naših najstarijih likovnih umjetnika gospodin Zlatko Čular hrvatski akademski kipar

In Memoriam

Zlatko Čular, (1935. - 2025.) akademski kipar rođen je 1935. u Dubrovniku. Preminuo u Zagrebu 2025. godine. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost u Splitu 1952., završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, kiparski odjel 1957. Iste godine nastavlja dvogodišnji studij u klasi prof. Antuna Augustinčića. Od 1959. do 1963. suradnik je majstorske radionice Antuna Augustinčića.

U njegovom radu usko su povezani kiparstvo i slikarstvo, a središte tog djela čini ljudski lik. Zaokupljen je temama ljudske patnje, smrti i prolaznosti, često se nadahnjuje motivima iz Jame I. G. Kovačića. Radi u bronci, gipsu i terakoti, naglašavajući posebnost materijala i snagu ekspresivno oblikovane mase. Izlaže od 1960. godine.

Sudjelovao je na šezdesetak likovnih kolonija u zemlji i inozemstvu i priredio vise od 40 samostalnih izložbi u Opatiji, Splitu, Nürtigenu, Zagrebu, Karlovcu, Beogradu, Velikoj Gorici, Monnheimeru, Parisu, Rijeci, Lovranu, Dugom Selu, Golubovcu, Krapini, Osijeku, itd.

Autor je mnogih bista, izradio je 21 spomeničko rješenje.

Zlatko Čular, dobitnik je mnogih nagrada za likovni rad. Godine 1998. odlikovan je odličjem reda Danice Hrvatske, te 2004. odličjem medaljom Mare Nostrum Croaticum. Treba istaći i oko 70 priznanja za likovni rad u dobrotvorne i humanitarne akcije.

U svojem kiparskom postupku polazi od ljudske figure, ali ističe osobitosti materijala, snagu i izražajnost mase i oblika. Radio je cikluse posvećene Pasionskoj baštini.

pokojni Zlatko Čular, portret u njegovome ateljeu

Ovako je o Zlatku Čularu pisao Enes Quien, Dr.sc.

Kipar Zlatko Čular samozatajan je, nenametljiv, u sebe i svoj umjetnički rad uronuo umjetnik.

Struci, a i dijelu javnosti najpoznatiji je po najboljemu kiparskom rješenju za spomenik papi Ivanu Pavlu II. Među mnogima podignutim papi svecu, koji je toliko volio Hrvatsku i pohodio je, Čularov postavljen ispred hodočasničke crkve u Mariji Bistrici nesumnjivo je najbolji.

Autor je i kipa bana Jelačića i svetoga Antuna i niza javnih spomenika. Bio je najtalentiraniji kipar svoje generacije, ali se nikada nije karijeristički ''gurao'', nije težio medijskoj i javnoj slavi, nego je predano uvijek radio u umjetnosti što je volio i što ga je zanimalo.

Zanimalo ga je samo duhovno u umjetničkom stvaranju, i izvedbena kvaliteta vlastite umjetnine. Izvodio je vitraje, eksperimentirao s materijalima, manje u skulpturi - gdje je bio i ostao rasni figurativac, a svoje skulpture poput svakog ''klasičnog'' kipara, izrađivao u glini, gipsu, bronci i kamenu – koliko u slikarstvu, gdje je slikao na emajlu, a posljednjih godina i na dasci.

Čular nikada nije naginjao trendovima, na primjer odlazio u apstrakciju. Jest imao rezultate u apstraktnim formama, ali sve su to bili posljedični elementi istraživanja mogućnosti formalnog kiparskog izražavanja.

Čular je bio slobodan i neovisan cijeli svoj život i umjetnički vijek.

S godinama je postajao i postao mudar čovjek, a u religiji je oduvijek nalazio snagu, vrelo inspiracije, nadu i utjehu. I nepresušan izvor tema.

Nije slučajno najbolji njegov papa. Kada modelira, sav svoj talent, znanje i umijeće utjelovi u potpunoj identifikaciji, dubinskim razumijevanjem i uživljavanjem u psihu i ljudskost, osobnosti koju modelira.

Uz nesporno vrhunsko likovno umijeće, psihološki i duhovni supstrat utjelovljen u kipu ili slici, svejedno, mu je najvažniji. Izveo je mnogobrojna djela sakralnog karaktera.

I sada ovdje, na ovoj izložbi, izlaže ciklus sakralnih djela pod nazivom ''Gospod je pastir moj'', molitve koja dovoljno govori o snazi vjere, primarne umjetnikove inspiracije. Pred nama su na emajlu ili na dasci naslikani likovi svetaca te biblijski, novozavjetni prizori: Rođenje maloga Isusa u štali, Poklonstvo trojice Kraljeva,

Vizitacija, odnosno susret dviju trudnica i rodica – Marije i Elizabete (Marija u trbuhu nosi Isusa, a Elizabeta Ivana Krstitelja). Tu su još Raspeće, raspeti izduženi Krist, vertikalan i uzak, naslikan na dasci te Pietá. Dakako da su to slavne sakralne umjetničke teme stoljećima, cijela povijest umjetnosti povijest je crkvenih narudžbi i oslikanih svih novozavjetnih tema, Marijina i Isusovoga života.

Biblija i Novi Zavjet najobrađivaniji su u povijesti umjetnosti. I najveće, nepresušno vrelo nadahnuća, u sva vremena i u cijeloj zapadno- i istočnoeuropskoj umjetnosti. Uvijek je izazov.

Suvremeni kipar i umjetnik, koji neumorno radi u i na svojoj umjetnosti i u svojoj osamdesetosmoj godini, ili kako bi on rekao: ''Fale mi dvije i po godine do devedesete'', veliki je vjernik i, shodno tome, dakako da ga inspiriraju novozavjetne epizode i teme, biblijska riječ.

Prepoznajemo vrhunsku kvalitetu Čularovih koloristički zasićenih i bogatih sakralnih prizora slikanih na emajlu ili na dasci, u vrhunskoj tehnici i ekspresionističkom stilu slobodnog i uvjerljivog poteza iz kojega izlaze lijepe produhovljene ljudske svetačke figure.

Od mase njegovih skulptura svetaca, ovom smo prigodom izabrali za izlaganje dva lijepo komponirana reljefa, kojih je vrsni kipar Zlatko Čular također majstor. Prvi je bijel, kao što je čista Djevica Marija s malim Isusom kojoj se molitvama obraćamo, a drugi je jedan primjer iz ciklusa ''Via Crucis'', ''Križni put'', s prizorom Isusa koji nosi križ i susreće majku.

Vješto, čak i smjelo komponiran reljef zalog je i dokaz kiparske snage i veličine umjetnika Zlatka Čulara.

***********

Nalazimo se u kući, atelijeru-galeriji i legendarnoj konobi značajnoga hrvatskog kipara i umjetnika Zlatka Čulara. Pripremamo izložbu. Sakralnu.

Ovo je Zlatku, divnome čovjeku i prijatelju i mislim svakako, velikom kiparu, 200 i tko zna koja samostalna izložba.

Najpoznatiji je po najboljem kiparskom rješenju za spomenik papi Ivanu Pavlu II. Njegov je onaj u hodočasničkom središtu u Mariji Bistrici. Bez sumnje, najbolji spomenik velikom papi svecu u Hrvatskoj. Čular neumorno radi i danas, u svojoj 88.-oj godini, ili kako bi on to rekao: "fale mi dvije i po do devedeset".

Vitalan, odlična zdravlja, vidi, čuje i govori bolje od mene koji bi mu mogao biti sin, i jesam generacija njegovog mlađeg sina, akademskog slikara Siniše. Kreće se kao mladić, kako i neće kada svakodnevno tko zna koliko puta prijeđe nekoliko stepeništa u svojoj velikoj kući s dva atelijera, njegovom i sina mu Siniše (koji baš i ne dolazi tamo slikati, a odličan je, vrlo talentiran slikar, vrstan kolorist).

I Zlatko je bio najtalentiraniji kipar svoje generacije, ali nikada se nije gurao, nije bio karijerist, vezan za bilo koji politički, ideološki, i pogotovo, trendovski, klan, čopor ili kastu.

Bio je cijeli život slobodan i neovisan, radio je što voli i želi. Pogotovo mu nije bilo na kraj pameti da se gura primjerice, na Akademiju, na sigurnu plaću, za mnoge zapravo sinekuru. Nije jurio za častima, mastima i slastima, ali jest za svojim stvaralačkim strastima. Nije jurio za nagradama i priznanjima, za javnim rezonancama i slavi, bio je samozatajan, skroman pa i skrušen.

Cijeli je život sjajno kipario, a i crtao svoje lijepe tamne ženske aktove te slikao koloristički zasićene, bogate slike, često eksperimentirajući s materijalima i podlogama, prije svega emajlom.

Upravo je na emajlu naslikao svoj sakralni opus, a u novije vrijeme i na daskama likove svetaca i novozavjetne scene poput Rođenja Isusova, Poklonstva triju kraljeva, Vizitaciju, Raspeće i Pietú. Volim i poštujem Zlatka kao kiparčinu i po i ljudinu i po.

Vjernik je cijeli život i sakralna umjetnost mu je zato tako uvjerljiva u svojoj ekspresiji, dapače, do mjere da postaje rasno ekspresionistička. Posjetili smo ga u atelijeru voditelj galerije "Kurija" u Sesvetama Tomislav Dilber i ja kao kustos ove izložbe.

Danas do večeri moram napisati predgovor za katalog. Zlatku su najviše predgovora napisali najveći, nenadmašni, na žalost pokojni akademik Tonko Maroević, najveći likovni i književni kritičar, pjesnik i intelektualac kojega je hrvatska kultura imala u drugoj polovici 20. stoljeća, pa Ive Šimat Banov i Radovan Vuković.

Moja malenkost mu je napisala 4-5 predgovora, a i sad je pao grah na mene. Ne zato što sam najbolji, već zato što me prati glas da sam ekspresan. Naime, tekst je trebalo jučer napisati da katalog izađe na vrijeme. Zato, na posao. Juhu sam pristavio, ručak ću si uskoro skuhati, a onda, utrka s vremenom.

Nema problema, profesionalac sam, i navikao munjevito reagirati. Nikada nisam prekršio dogovoreni dead-line. No, bit će mi lakše, jer poznajem Zlatkov opus, cijenim ga, volim i osjećam, a to je najbitnije.

Neke od najugodnijih trenutaka u životu proživio sam u legendarnoj Zlatkovoj konobi, mjestu na kojem se okuplja probrano društvo umjetnika, fotografa, kritičara, pjesnika, pisaca i intelektualaca svih fela, dakako ne razvikanih, nego ljudski plemenitih, dobrih i duhovitih ljudi, iznimne kulture i erudicije.

Uz obilnu Zlatkovu spizu i goleme količine tekućih radosti svih vrsta, tamo se provode najbolji Božićni tulumi. A i u bilo koje vrijeme, bonvivan Zlatko Čular uživa u druženju sa sebi dragim ljudima u, njegovoj konobi.

Drago mi je i čast mi je da sam u tom Zlatkovom probranom društvu, ne samo kao jedan od "njegovih" likovnih kritičara, već kao prijatelj.

Eto, netko od dobronamjernih mi prijatelja me upozorio da imam prijatelje koji me vole, cijene i poštuju, i da na prosipam žuč i ogorčenost u svojim postovima, da zadržim svoju gospoštinu, i dostojanstvo.

Zlatko Čular i njegov krug iz konobe, svakako pripadaju društvenoj grupaciji skromnih, iskrenih, humanih, dobrih i plemenitih duša, pravih prijatelja.

napisao: Enes Quien u Zagrebu 22.10.2021. godine

Iz Dobro jutro, Hrvatska HTV 09. prosinca 2021. godine

Za njega kažu da je veliki čovjek i veliki umjetnik. Nikada nije radio na svojoj popularnosti u medijima i javnosti iako je autor nekih od najcjenjenijih i najpoznatijih kipova u Hrvatskoj. Na pragu devedesete još neumorno radi, izlaže, druži se s prijateljima, trenira...S akademskim kiparom i slikarom Zlatkom Čularom družila se naša ekipa.

*a datum i mjesto sahrane je

u petak 09.05.2025. u 15:00 sati na groblju Donja Batina kod Zlatara

Sveta misa zadušnica služit će se poslije pogreba

Počivao u miru Božjem!

priredio: Petar Kolovrat

foto: Karolina Bartulović