Zvonimir Trusić - In Memoriam hrvatskom domoljubu i ratniku

a svečani posljednji ispraćaj poštovanom pokojnom gospodinu Zvonimiru Trusiću biti će u četvrtak 20. studenog 2025. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj - Ispraćajni Trg Krematorij, s početkom u 14 sati i 15 minuta

Preminuo je Zvonimir Trusić (75) dragovoljac Domovinskog rata, osnivač i bivši predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, potvrđeno je Maxportalu iz kruga obitelji 15. studenog 2025. godine u večernjim satima.

Zvonimir Trusić, ekonomist po obrazovanju, vodio je prve organizirane skupinama koje su se uključile u obranu Hrvatske. Do agresije na Hrvatsku, kao zaposlenik Kraša bio je aktivan u rukometu.

Zvonimir Trusić rođen je 1951. godine u Davoru kraj Nove Gradiške. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kao student je uhićen i pretučen 1971. Kasnije je pričao da je “s dekicom i četkicom za zube” čekao kad je Tito prolazio kroz Zagreb.

Devedesete je je bio poznat i kao vlasnik kafića Style 92 na Zagrebačkom velesajmu, okupljalištu ratnika i dragovoljaca, odakle se kretalo u Slavoniju, Banovinu ili Liku. Trusić je u Domovinskom ratu prošao niz bojišta. Ratni put vodio ga je od Vukovara, Osijeka, Pakraca do Gospića i Banovine, a on i postrojba kojom je zapovijedao posebno su se istakli na Pakračkom ratištu.

Zbog ratnih aktivnosti u Pakracu bio je pod istragom pa je par mjeseci proveo u zatvoru. Teretili su ga za “svjesno zatiranje srpskih pravoslavnih obilježja”, a on je to ovako objasnio:

“U jednom selu na pakračkom području, na tornju pravoslavne crkve bili su snajperisti. Ubili su dvojicu naših vrlo mladih boraca, Juru i Nikolu. Naravno da smo srušili taj toranj, to je bio legitimni vojni cilj. Za prst moga vojnika srušio bih sve tornjeve po Slavoniji.”

Pokušali su ga optužiti i za ratne zločine nad srpskim stanovništvom u Pakracu, a kad se pokazalo da su tvrdnje Helsinky Watcha netočne, optužnica je odbačena. O boravku u zatvoru je pričao kako je s njim robijao i otac poznate (i još uvijek aktivne) HRT-ove novinarke.

“S bitnom razlikom, njega su uhitili kao četnika, a mene optužili za ustašovanje.”

Nakon rata je postao poznat po javnim istupima i kritici političkog odnosa prema braniteljima gdje se isticao kao jedan od najaktivnijih promicatelja uloge dragovoljaca u obrani Hrvatske.

Osnivač je Udruge hrvatskih dragovoljaca, a pod njegovim vodstvom organiziran je I. sabor hrvatskih dragovoljaca u dvorani Vatroslava Lisinskog 1993., gdje je Tomislav Merčep izabran za predsjednika. Bio je ljut zbog načina na koji je to izvedeno, doživio je to kao puč, ali u javnim nastupima nikad se nije se žalio.

Godinama je javno je prozivao političare zbog marginalizacije dragovoljaca i pokušaja revizije njihove uloge u ratu. Bio je vrlo kritičan prema političkim elitama, koje su, prema njegovim riječima, razjedinile braniteljsku populaciju kako bi tim udrugama lakše upravljali i pokušali umanjiti doprinos dragovoljaca.

Unatoč pokušajima da ga se politički izolira – u nekim medijima opisivan je kao “državni neprijatelj” – Trusić je ostao dosljedan.

Njegova borba nije bila za funkcije, već za istinu.

U vremenu kada se povijest pokušava reinterpretirati, njegov glas je podsjećao da sloboda i demokracija nisu došle same nego izborene i obranjene u Domovinskom ratu.

Bio je suorganizator i sudionik prosvjeda protiv ljevičara koji su tražili povratak imena Trgu žrtava fašizma kad je Zoranu Pusiću izbijen zub, a bivši predsjednik Stjepan Mesić dobio letvom po leđima.

O formiranju prvih dragovoljačkih postrojba Domovinskog rata pripremao je knjigu, desetina puta je ponovio kako su kod njega izvorni dokumenti i da će napokon doznati puna i prava istina o dragovoljcima Domovinskog rata.

Posljednje dvije godine često je posjećivao doktora. Kad su mu jesen prošle godine odstranili bubreg, nakon buđenja iz kome s liječnicima se zezao.

Koji? Lijevi. Ok. Desni mi ne dirajte.

Kroz sve vrijeme borbe nije davao znakove umora, na tijelu i u glasu se nije moglo primijetiti da se bori s progresivnom dijagnozom. Sve do prije desetak dana kad nije zvao da je “kod Mare na kavi” i da se spustim.

Zvao je iz bolnice, no ni tada nisam pomislio da je to bio oproštajni razgovor.

Dragi prijatelju, počivao u miru.

Njegovoj obitelji – Davorki, Hrvoju, Zrinki, Zvonimiri i Anti – iskrena sućut.

In Memoriam napisao: Marko Marković hrvatski novinar, u studenome 2025. godine

za news portal https://www.maxportal.hr/

izvor teksta: https://www.maxportal.hr/

Zvonimir Trusić - In Memoriam

Zvonimir je cijelog života branio dragovoljce od zaborava i političke manipulacije. Govorio je istinu onda kad je malo tko imao hrabrosti.I do posljednjeg daha ostao je dostojanstven, prkosan i uspravan — pravi hrvatski ratnik.

Zvonimire… hvala ti.

Za sve što si dao.

Za Hrvatsku koju si volio.

Za istinu koju si čuvao.

Počivaj u miru, hrvatski sokole.

ilustracije: privatna arhiva Petar Kolovrat