O nasljeđu tzv. pandemije, 25. veljače 2020.: početak simulakruma u Hrvatskoj - piše Luka Goleš Babić (Sapere Aude)

takozvana Chat Control regulativa želi nadzirati sve privatne komunikacije u digitalnoj sferi. DSA nadzire algoritme društvenih mreža, odnosno ono što nam se prikazuje na naslovnicama, te neminovno smanjuje doseg svemu što izlazi iz uskog globalističko-progresivnog pravoumlja današnjice. EMFA nadzire medije

Prije šest godina u zapadnoj civilizaciji formalno je započeo možda najveći psihosocijalni i politički eksperiment u povijesti. Pod krilima onoga što danas nazivamo pandemijom, a što Svjetski ekonomski forum u svojim dokumentima otvoreno označava kao eksperiment [1] [2], našom je civilizacijom zavladao jedan potpuno novi politički režim. Vladavina demosa zamijenjena je vladavinom tehnike, pri čemu se ta promjena nije dogodila preko noći, pa ni isključivo u tom mračnom periodu između 2020. i 2023., već se taj period prije može promatrati kao eksplozija nečega što je desetljećima, pa i stoljećima, ključalo ispod civilizacijske površine.

Hegelova poznata krilatica kaže da Minervina sova uvijek polijeće u sumrak, to jest da mudrost dolazi tek na kraju velikih mijena. Tako je neminovno da ćemo i mi transformaciju koja nam se odigrala pred očima spoznati tek naknadno, kada shvatimo da novi režim globalističke tehnokracije nije nešto što nam je, iz sadašnje perspektive, tek prijetilo, nego nešto u čemu smo već neko vrijeme živjeli. To što se naše države i dalje nazivaju kao prije, što i dalje imaju svoje zastave, deklarativne granice i demokratske izbore, to ne znači da se ispod tog celofana nije dogodila velika zamjena koja je cijelo tradicionalno demokratsko pojmovlje pretvorila u isprazne označitelje.

Upravo to i jest glavna karakteristika baudrillardovskog simulakruma; jedna fiktivna pseudostvarnost održava se parazitiranjem na ustaljenim obrascima na koje su ljudi navikli, dok istovremeno oko istih tih ljudi stvara svojevrsnu nevidljivu opnu i upravlja njima na sve minucioznije načine. Od javno proglašenog “prvog slučaja covid zaraze u Hrvatskoj” u našoj su okolini implementirane mnoge do tada nezamislive tehnologije masovnog nadzora, koje su ostale prisutne i nakon službenog završetka pandemije. Shodno tome, na našim javnim institucijama dandanas indikativno stoje natpisi upozorenja o “mjerama”, koji nikada nisu skinuti jer pandemijski način rada vladajućih struktura nikada zapravo nije prestao.

Obećano nam je novonormalno stanje i novonormalno stanje smo zaista dobili. Uzmemo li kao ogledni primjer jednu od brojnih regulativa koje je Europska unija od tada oblikovala – konkretno, takozvanu EMFA regulativu – uočit ćemo da ona u jednom od svojih članaka otvoreno dopušta špijunažu medija u određenim slučajevima [3]. Javno zagovaranje takvoga čina u pretpandemijskom vremenu bilo je rezervirano za filmove znanstvene fantastike. Danas je ta regulativa usvojena u većini europskih država, i to pod tragikomično ironičnim nazivom “Akt o slobodi medija”. To je pritom samo jedna u nizu normi kojima se povećava moć Europske unije te širi njezino zadiranje u prostore društveno-političkog djelovanja koji su dotad (barem deklarativno) bili slobodni.

izvor ilustracije: FB https://www.facebook.com/Saper...

Takozvana Chat Control regulativa želi nadzirati sve privatne komunikacije u digitalnoj sferi. DSA nadzire algoritme društvenih mreža, odnosno ono što nam se prikazuje na naslovnicama, te neminovno smanjuje doseg svemu što izlazi iz uskog globalističko-progresivnog pravoumlja današnjice. EMFA nadzire medije. Novi zakoni u nizu država o “zaštiti djece od digitalne ovisnosti” znače minuciozno i formalno nadziranje svih korisnika društvenih mreža. Digitalni euro omogućit će nadzor financijskih transakcija. Digitalni identitet omogućit će centralizirano nadgledanje naših najosjetljivijih osobnih podataka - od digitalnih osobnih iskaznica preko zdravstvenih kartona do potencijalno “opasnih” aktivnosti na internetu.

Nijedan od tih poteza ne može se promatrati dekontekstualizirano. Riječ je o onome što u tekstovima nazivam aerodromizacijom naše civilizacije, odnosno njezinu pretvaranju u jedan veliki aerodrom u kojem autoritet u svakom trenutku može doći do naših privatnih podataka, upravljati monetarnim tokovima i minuciozno nadgledati svaki naš potez. U takvom sustavu prestajemo biti autonomni ljudski agenti i postajemo permanentno potencijalno opasne sistemske komponente od kojih se očekuje maksimalna poslušnost. Tko odstupi od onoga što aerodrom – ili velika Mašina današnjice – pretpostavlja kao ispravno ponašanje, naprosto biva isključen iz daljnjih aktivnosti: gase mu se profili, otežava komunikacija i blokira mu se pristup njegovim vlastitim financijskim sredstvima.

Oni koji i dalje prebivaju unutar simulakruma sjetit će se 25. 2. 2020. - dana kada je zabilježen prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj - kao blago jezivog, ali iz aktualne perspektive sociološki zanimljivog datuma koji je označio da neko vrijeme ne moraju ići na posao, da se trebaju više družiti s obitelji i da povremeno moraju staviti masku. Drugi pak shvaćaju barem dio težine glomaznih promjena koje se u ovom trenutku događaju pred njihovim očima, a koje su formalno započele upravo toga dana.

[1] https://www.weforum.org/stories/2020/04/this-is-the-psychological-side-of-the-covid-19-pandemic-that-were-ignoring/

[2] https://www.weforum.org/press/2019/10/live-simulation-exercise-to-prepare-public-and-private-leaders-for-pandemic-response/

[3] https://www.ifj.org/media-centre/news/detail/article/eu-seven-member-states-want-to-legalise-spying-on-journalists-through-emfa

napisao: Luka Goleš Babić u veljači 2026. godine

izvor: https://sapereaudecro.blogspot...

Luka Goleš Babić. (rođ. 1997. godine) je osnivač bloga Sapere Aude, posvećen vjeri, suprug, otac dvoje djece, profesionalni softverski inženjer s diplomom iz tog područja, te certificirani filozof. Strastveno se bavi filozofijom i konzervativnom društvenom kritikom

foto: Petar Kolovrat