ODLAZAK PJESNIČKOGA BARDA † ŽELJKA KNEŽEVIĆA (1943. - 2026.) - In memoriam
mojzagreb.info News Portal 06.05.2026.

a pjesme su mu uvrštene u 30-ak domaćih i inozemnih antologija, panorama i poetskih izbora; zastupljen je, među ostalim, u Hrvatskoj književnoj enciklopediji
U srijedu 29. travnja 2026. godine u Zagrebu je, u 83. godini života, preminuo hrvatski književnik, član i nekadašnji časni tajnik Društva hrvatskih književnika
† ŽELJKO KNEŽEVIĆ.

Željko Knežević
Hrvatska je, prema riječima prijašnjega predsjednika DHK mr. sc. Đure Vidmarovića, izgubila jednog od najboljih književnika.
S tugom izvješćujemo hrvatsku kulturnu javnost, prijatelje i kolege da se od Željka Kneževića opraštamo u četvrtak, 7. svibnja 2026. u 12 sati u Krematoriju na Mirogoju.
† ŽELJKO KNEŽEVIĆ rođen je 14. prosinca 1943. u Gornjem Rajiću. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu i u Okučanima, gimnaziju u Novoj Gradiški; diplomirao je 1976. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je, među ostalim, dugogodišnji tajnik Društva hrvatskih književnika od 1985. do kraja 2008.
Prvu pjesmu (Svitanja), osobite književne zrelosti i poetičkim ishodištem kasnijega stvaranja, objavio je za gimnazijskih dana – 1960. godine u Poletu.
Objavio je petnaest tiskanih zbirki pjesama (od Pepelom i ružom, 1971. do pretposljednje Tiha staništa, 2022.) i jednu elektroničku (Tvoja ljubav je most, 2010.).
Pjesme su mu uvrštene u 30-ak domaćih i inozemnih antologija, panorama i poetskih izbora; zastupljen je, među ostalim, u Hrvatskoj književnoj enciklopediji : Sv. 2, 2010. Piše i poeziju u prozi, kratku prozu, a putopisom je zastupljen u antologiji Vinka Brešića Hrvatski putopisi (1997.). Objavljivan je u najznačajnijim hrvatskim književnim časopisima, pjesme su mu prevođene na više stranih jezika.
Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1996., te nagrađivan najuglednijim hrvatskim književnim nagradama (od one Fonda A. B. Šimić – za prvu zbirku Pepelom i ružom, 1971.; Vladimir Nazor – za zbirku Brdo na okupu, 1998.; Tin Ujević – za zbirku Kopito trajnoga konja, 2006.; Duhovno hrašće, Drenovci, 1998. i 2006.; Poveljom Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti, Drenovci, 2013. itd.).
Izvan određenijih pjesničkih struja, krugova i razdoblja (naraštajno samo pripadajući „poletašima“) taj ugledni samozatajnik, a pjesnički bard – sinteznim bogatstvom postmodernističkih postupaka, iskazivanjem statusa svijeta i doma kao egzistencije jezikom, dominacijom liričnosti, ali i samoironije – već šest desetljeća oblikuje samo središte hrvatskoga pjesničkoga govora. Lirizirana osobna i povijesna (koliko metafizična, toliko i jezičnogovorna, rečenična, metatekstna) iskustva 1200-ak objavljenih, probranih, pjesama Željka Kneževića – kvalitativno rastući svakim novim djelom – uvijek su nailazila na studioznu, upravo zavidnu književnokritičku recepciju najmjerodavnijih znalaca, poput Ante Stamaća, Cvjetka Milanje i drugih. Ovom prigodom prizvati valja i zapis Miroslava Mađera kako je Knežević „pjesnik s kojim se pjesnički misli“, te, opet prema Stamaću, „ponajskromniji, ali i najpouzdaniji mudrac svijeta“.
Živio je i radio u Zagrebu.
Objavljena djela/zbirke pjesama:
Pepelom i ružom, Mladost, Zagreb, 1971. (nagrada Fonda A. B. Šimić)
Svuci svoju kožu (zajedno s Titom Bilopavlovićem), NS A. M. Reljković i Centar za kulturu, Nova Gradiška, 1972.
Kuća puna vjetra, August Cesarec, Zagreb, 1976.
Putovanja, Mladost, Zagreb, 1981.
Okućnica, Mladost, Zagreb, 1987.
Pod zidom, Naprijed, Zagreb, 1988.
U tvojim rukama, CEKADE, Zagreb, 1992.
Brdo na okupu, Meandar, Zagreb, 1997. (nagrada Vladimir Nazor, 1998. i Duhovno hrašće, Drenovci, 1998.)
Lijepo svjetlo dna, Društvo hrvatskih književnika, 2000.
Izabrane pjesme, Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2003.
Na vrhu olovke, izbor, Carmen Croaticum 1-100, Vinkovci, 2005.
Kopito trajnoga konja, ALFA, Zagreb, 2005. (nagrada Tin Ujević, 2006. i Duhovno hrašće, Drenovci, 2006.)
Tvoja ljubav je most (www.pjesnici-ane horvat.net) knjige/željko knežević.html, Hrvatska ljubavna lirika, 5. kolo, 2010.)
Iskorak iz sna, Mala knjižnica DHK, knj. 118, Zagreb, 2011.
Dom za pčele samice, Studio moderna d.o.o. i Naklada Đuretić, Zagreb, 2015.
Tiha staništa, Matica hrvatska, Biblioteka Podzvizd, Zagreb, 2022.
Sastanak u pjesmi : Liropisi (u pripremi za tisak), Mala knjižnica DHK, Zagreb, 2026.
Nagrade i priznanja:
Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1996.
Književne nagrade:
Nagrada Fonda A. B. Šimić – za zbirku PEPELOM I RUŽOM, Mladost, Zagreb, 1971.
Nagrada Vladimir Nazor, 1998. – za zbirku BRDO NA OKUPU, Meandar, Zagreb, 1997.
Nagrada Duhovno hrašće, Drenovci, 1998. – za zbirku BRDO NA OKUPU, 1997.
Nagrada Tin Ujević, 2006. – za zbirku KOPITO TRAJNOGA KONJA, ALFA, Zagreb, 2005.
Nagrada Duhovno hrašće, Drenovci, 2006. - za zbirku KOPITO TRAJNOGA KONJA, 2005.
- Povelja Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti, Drenovci, 2013.]
- Nagrada za životno djelo Josip i Ivan Kozarac, Vinkovci, 2024.
Izbor iz literature (članci, osvrti, studije) o pjesničkom djelu Željka Kneževića:
- V. Tenžera: Poetsko sustanarstvo, Vjesnik, 25.I.1973.
- N. Jurica: O pjesnicima, Rijeka, 1989.
- B. Bošnjak: Dom i tekst, Republika, Zagreb 1993.
- T. Podrug: Hrvatski književnici na braniku države, Hrvatski iseljenički zbornik, Zagreb 1995./1996.
- I. Božičević: Čitateljev svjedok, Zagreb 1996.
- I. Božičević: Jezgrovito i promišljeno slovo, Hrvatsko slovo, Zagreb 1998., 144
- T. Maroević, Klik!, Zagreb 1998.
- T. Benčić Rimay: Pjesme u prozoru, Zagreb 2000.
- K. Bagić: Brisani prostor, Zagreb 2002.
- A. Stamać: Pjesništvo Željka Kneževića, Republika, Zagreb 2002.; usp.: pogovor u Izabranim pjesmama, Zagreb 2003.
- C. Milanja: Željko Knežević (1943.) : Od neotradicionalizma do simulakrumskog realizma, Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000. – III. dio, Zagreb 2003.
- N. Petković: Postmoderno domoljublje, Harterije (kolumna), Novi list, 11.03.2013.
- Hrvatska književna enciklopedija : Sv. 2 (Gl-Ma), Zagreb 2010.
- B. Pažur: Pogovor zbirci Dom za pčele samice, Studio moderna d.o.o. i Naklada Đuretić, Zagreb, 2015.
- B. Pažur: Tiha staništa Željka Kneževića, pogovor, Matica hrvatska, Biblioteka Podzvizd, Zagreb, 2022.
Iz poezije:
Željko Knežević
UVIS RASTE
Uvis raste moja crkva.
Od prošlog stoljeća do danas
traje ova gradnja.
Pitam se, jesu li graditelji
umorni i koliko danju koriste
Sunčevu svjetlost.
Govori se, tanka je crta
između dana i noći, gotovo
identična okomici prema
svodnim rebrima, kupoli
i u smjeru tornja.
Uzdam se i molim za pomoć
Božje stolarske ruke, jer još uvijek
ne znam hoće li ova moja građevina
biti samo oblak u zraku i ništa više.
Evo, imam čisti list papira
i onu kamenu kružnicu u sebi
za moj način gradnje:
malo svjetla, malo tame
i jedna svijeća na jeziku.
REČENICE BEZ SMJERA
Dok si ti, oče, nabranih obrva
sjekao u šumi visoka, snažna stabla
i nešto mudrovao o tome kako jasen,
grab, hrast, dakle i bukva nisu bez duše,
ja sam osamljen na kosini jednostavno čekao
koji će ogranak prvi vrisnuti.
Danas grohotom smije se cijela šuma
ako ne udarim sjekirom tamo gdje treba
ili ako iz neočekivanog smjera (jutarnja
svjetlost?) visoko ponad glave siječem
i promatram kako iz truleži diže se magla
i na drugu stranu brda odlazi.
Oče moj, ti si dugo radio na pruzi
kao što i ja danas radim na metafori.
Dakako, jednom ćemo samo nas dvojica pričati
o tome kakav je promet pod zemljom i tko sada
održava prugu, podmazuje i okreće skretnice
i zašto putnički u žurbi prema Zagrebu
gubi svoje vagone i raspada se
u ove rečenice bez smjera?
ODSANJANO, ZABORAVLJENO
Dobro je biti
umirovljen, samljeven
i malo pomračene
duše
Više nema tko
pribiti križ
na ulazna vrata
u novi tekst
On je sada
u tebi, tvrd
kamen
Govorio si
iz sjemena u vriježe
o cvijetu i plodu
i zato moraš biti
kažnjen
Danas bacaš
nevidljive mreže
oko svojih odrvenjelih
metafora
jer jučer odsanjano
već je sutra
zaboravljeno
s praznom košarom
u ruci
https://dhk.hr/preminuo-zeljko-knezevic/
www.dhk-pula.hr; Istarski ogranak DHK (Preminuo je veliki prijatelj, kolega i dobar čovjek, izvrstan a samozatajan pjesnik, slobodno se može reći legendarni tajnik Društva hrvatskih književnika,
naš ŽELJKO KNEŽEVIĆ (1943. – 2026.).

ŽELJKO KNEŽEVIĆ : U TVOJIM RUKAMA, BIBLIOTEKA ZNACI, CEKADE
PJESNIK ŽELJKO KNEŽEVIĆ
Je li ovo jedna od iluzija vremena
u kojima se ljudi iz glasova
premještaju u tišinu stihova
Odlaziš poput jutra nad ravnicom
kada se magla jedva pomiče
i sunce se ne nameće
Kao da si i zemlju pazio da je ne zaboliš
sad ravnica šuti duboko
i vjetar prolazi sporo kroz žito
dok čitaju tvoje stihove
i tvoj se glas preobražava
u sjenu hrasta koja pada na čovjeka
da ga umiri
Dolazili smo u DHK ne zbog adrese
nego zbog onog tvoga “sjedni”
koje nije imalo rok trajanja
Nudio si vrijeme riječ čašu tišinu
i ništa nisi tražio
Kao tajnik čuvao si
ono što se ne zaključava
i hvala ti što si znao biti tu bez razloga
Sad tamo u svojoj tišini
vjerojatno već razgovaraš
s nekim od starih pjesnika
Govore da si se povukao
ali povlačenje je riječ za vojnike
pjesnici cijeloga života ostaju stajati
pored otvorenih vrata
Takvi ljudi ne odlaze
oni samo prestanu kucati po stolu
kad žele nešto reći spuste glas u pola rečenice
i puste druge da pogriješe
Ti znao si pjesmu prije objave
i kako se s njome odlazi
Tomislav Marijan Bilosnić
Zadar, 1. svibnja 2026.
(objavu priredila: dr. sc. Božica Pažur, supruga)
foto materijal: CEKADE, ZAGREB i obiteljski album







