(POD)SJEĆANJE: Kako je Tito slavio nove godine

U Beogradu je postavljena izložba o novogodišnjim ritualima jugoslavenskog vođe

S tridesetak godina zakašnjenja šira javnost Balkana pobliže saznaje kako je, gdje i u kakvom društvu Josip Broz, dugogodišnji prvi čovjek jugoslavenske države i partije, dočekivao nove godine.To je tema izložbe pod nazivom „Titove nove godine” koja je otvorena u Muzeju istorije Jugoslavije u Beogradu.Ana Panić, autorica izložbe i, kako piše u katalogu, kustosica i povjesničarka umjetnosti, napisala je u uvodnom tekstu „Nove godine kao politički ritual”: „Nova godina je proglašena državnim praznikom u FNRJ tek 1955. godine prvim općim Zakonom o državnim praznicima.U nastavku, Panićka piše: „U prvim poslijeratnim godinama dolazi do miješanja starih i novih praznika, preplitanja tradicije i nove ideologije. Božić se još uvijek službeno slavio, novine su objavljivale praznične trobojke s božićnim pjesmama i čestitkama. Od 1947. godine u tisku nema ni naznaka božićne atmosfere i na sve dostupne načine se u javnosti radi na potiskivanju vjerskih praznika: trebalo je prekodirati stari ceremonijalni kalendar s predrevolucionarnim i religijskim konotacijama i proizvesti novi „socijalistički” praznik…Antifašistički front žena krajem 1948. godine kreće u promociju Nove godine kao budućeg „narodnog običaja”. Odlični posrednici u promociji bila su djeca - inzistira se na Novoj godini kao dječjem prazniku, danu radosti za sve pionire (i trudbenike) koji toga dana sumiraju rezultate svoga rada.Jelka se kitila socijalističkim obilježjima po uzoru na proslave u SSSR, a Djed Mraz je kritiziran kao boljševičko klerikalna tvorevina koja suviše podsjeća na Svetog Nikolu. Centralna ličnost trebala je postati djevojka u narodnoj nošnji kao personifikacija Nove godine koja donosi budućnost ili stari Partizan koji održava kontinuitet revolucionarnih tradicija. Kombinacijom propagande i prinude (vlast je naredila da se jelke, slatkiši i igračke povuku iz radnji i puste ponovno u prodaju direktno pred Novu godinu, a da ih u dane proslavljanja vjerskih praznika ne bude na tržištu) stvoren je narodni praznik, koji je krajem 1949. godine dobio svoj zaokruženi oblik i u javnom životu FNRJ zamijenio dotadašnje obilježavanje vjerskih praznika.”O Titovim dočecima novih godina Ana Panić je napisala da su do pojave televizije te svečanosti održavane „u užem krugu prijatelja, a svakog 1. siječnja na radiju je prenošena poruka kojom je Tito građanima čestitao nadolazeću godinu. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća, uz pomoć televizijske slike, Titovi dočeci postaju privatni, kućni, skoro obiteljski događaji koje prati cijela Jugoslavija…”D. Vlahovićwww.politika.rs