Tuškanac u gostima donosi retrospektivu Mikea Leigha - između klasnih prijepora i ljudske ranjivosti!

retrospektiva jednog od ključnih autora britanske kinematografije tijekom rujna u Surogatkinu KIC

Prvi rujanski ciklus Tuškanca u gostima posvećen je stvaralaštvu Mikea Leigha, jednog od ključnih autora socijalnog realizma i beskompromisnog kroničara britanskog društva. U središtu njegovih filmova svakodnevni su životi „običnih“ ljudi i napetosti koje izbijaju iz naizgled banalnih situacija poput obiteljskih ručkova, razgovora među partnerima ili života u susjedstvu. Upravo kroz intimne odnose Leigh, s karakterističnim spojem crnog humora i empatije, razotkriva frustracije svojih junaka te obiteljske i klasne prijepore koji ih istodobno tjeraju prema bliskosti i udaljavaju jedne od drugih.

Ciklus obuhvaća dvanaest filmova koji će se tijekom rujna prikazivati u Surogatkinu KIC (Preradovićeva ul. 5), a 1. rujna u 21 sat otvorit će ga Leighov debitantski film Tmurni trenutci (1971). Nastao pod utjecajem nobelovaca Samuela Becketta i Harolda Pintera, film kroz lik Sylvije, koja brinući se za sestru s intelektualnim teškoćama pokušava ostvariti ljubavnu vezu, bilježi nespretne pokušaje zbližavanja, usamljenost i teškoće ljudske komunikacije.

U kontekstu Britanije za vrijeme Margaret Thatcher nastaju U međuvremenu (1983) i Velike nade (1988). Prvi se oslanja na glumačku međuigru Tima Rotha i Garyja Oldmana, a u središtu je sramežljivi Colin koji dobiva priliku raditi kod imućne tetke izazivajući bratovu ljubomoru, pri čemu osobne frustracije dvojice braće odražavaju besperspektivnost, dok drugi s više humora komentira klasne podjele prateći marksistički par suočen s nesuglasicama oko zajedničke budućnosti.

Život je sladak (1990) autentičan je prikaz londonske radničke obitelji suočene s očevim nesigurnim poslovnim pothvatom, financijskim poteškoćama i bulimijom jedne od kćeri, u kojem se obiteljska toplina neprestano sudara s prešućenim nezadovoljstvima. Mračniji ton donosi bespoštedna slika urbanog očaja i otuđenja Razgolićeni (1993), u Cannesu nagrađena za najbolju režiju i glumca (David Thewlis), u kojoj Johnny nakon nasilnog incidenta bježi iz Manchestera u London, zavodi cimericu bivše djevojke, a potom luta gradom iznoseći neznancima svoj cinični pogled na život.

Vrhunska studija karaktera Tajne i laži (1996), nagrađena Zlatnom palmom i nagradom za najbolju glumicu (Brenda Blethyn), prati mladu Hortense koja nakon smrti posvojiteljice odlučuje pronaći svoju biološku majku. Uspješne cure (1997) spaja nekadašnje cimerice Annie i Hannah, koje nakon šest godina uviđaju koliko su se njihovi životi i odnos promijenili. Raskošni mjuzikl Naglavačke (1999) vodi iza kulisa viktorijanskog kazališta kroz kreativno neslaganje skladatelja Arthura Sullivana i libretista W. S. Gilberta za vrijeme nastanka njihove slavne operete Mikado.

Mike Leigh - između klasnih prijepora i ljudske ranjivosti

Sve ili ništa (2002) isprepliće živote triju radničkih obitelji iz londonskog naselja, suočenih s bračnim krizama, nezaposlenošću, alkoholizmom, neželjenom trudnoćom i obiteljskim nasiljem, koje povezuje svakodnevna borba za bliskost i bolji život. U London 1950-ih vodi potresna drama Vera Drake (2004), portret dobroćudne žene iz radničke klase koja potajno pomaže ženama izvodeći ilegalne pobačaje, s Imeldom Staunton u nagrađivanoj naslovnoj ulozi. 

U 19. stoljeće Leigh se vraća filmom Gospodin Turner (2014), posvećenim posljednjim desetljećima života slavnog britanskog slikara Williama Turnera, koji nakon očeve smrti nastavlja opsesivno slikati, maltretira domaćicu Hannah te započinje vezu sa Sophijom Booth. U naslovnoj je ulozi Timothy Spall, jedan od Leighovih omiljenih glumaca.

Ciklus će zaključiti Bolne istine (2024), još jedna Leighova prodorna studija karaktera, ovoga puta usredotočena na ogorčenu i tjeskobnu Pansy, koja svojim bijesom zagorčava život suprugu Curtlyju, nezaposlenom sinu Mosesu i gotovo svima koje susreće, dok se iza njezine zajedljivosti postupno ocrtavaju duboka ranjivost i nemogućnost povezivanja s najbližima. Tumači je Marianne Jean-Baptiste, koja se Leighu vraća gotovo tri desetljeća nakon filma Tajne i laži. 

Raspored projekcija Tuškanca u gostima dostupan je 

OVDJE

Ulaznice je moguće kupiti na blagajni kina domaćina sat vremena prije početka projekcije, kao i online putem platforme 

ulaznice.hr

Mike Leigh

Mike Leigh (rođen 20. veljače 1943.) engleski je scenarist, producent, redatelj i bivši glumac s filmskom, kazališnom i televizijskom karijerom dugom više od 60 godina. Njegova priznanja uključuju nagrade na Filmskom festivalu u Cannesu , Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu i Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji , tri nagrade BAFTA i sedam nominacija za Oscara . Također je primio BAFTA stipendiju 2014. godine, a 1993. godine imenovan je časnikom Reda Britanskog Carstva (OBE) na dodjeli rođendanskih počasti za zasluge filmskoj industriji.

Leigh je studirao na Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti (RADA), Umjetničkoj školi Camberwell , Središnjoj školi umjetnosti i dizajna te Londonskoj školi filmske tehnike. Njegova kratkotrajna glumačka karijera uključivala je ulogu nijemog glumca u epizodi "Flamanska trgovina" iz 1963. godine u Maigretu . Počeo je raditi kao kazališni redatelj i dramatičar sredinom 1960-ih, prije nego što je prešao na snimanje televizijskih predstava i filmova za BBC Television 1970-ih i 80-ih. Leigh je poznat po svojim dugim probama i tehnikama improvizacije s glumcima kako bi izgradio likove i narativ za svoje filmove. Njegova je svrha uhvatiti stvarnost i predstaviti "emotivne, subjektivne, intuitivne, instinktivne, ranjive filmove".

Leighovi rani filmovi uključuju Bleak Moments (1971.), Meantime (1983.), Life Is Sweet (1990.) i Naked (1993.).  Bio je nominiran za Oscara za najboljeg redatelja i najbolji originalni scenarij za filmove Secrets & Lies (1996.) i Vera Drake (2004.). Daljnje nominacije za Oscara dobio je za filmove Topsy-Turvy (1999.), Happy-Go-Lucky (2008.) i Another Year (2010.). Ostali značajni filmovi uključuju All or Nothing (2002.), Mr. Turner (2014.), Peterloo (2018.) i Hard Truths (2024.).  Njegove kazališne predstave uključuju Smelling A Rat , It's a Great Big Shame , Greek Tragedy , Goose-Pimples , Ecstasy i Abigail's Party.

U rujnu 1973. Leigh se oženio glumicom Alison Steadman. Imaju dva sina. Steadman se pojavila u sedam njegovih filmova i nekoliko njegovih drama, uključujući Wholesome Glory i Abigail's Party . Razveli su se 2001.  Leigh je tada živjela u središtu Londona s glumicom Marion Bailey.

Leigh je ateist i istaknuti podupiratelj humanista UK .  Također je republikanac. Godine 2014. Leigh je javno podržao "Hacked Off" i njihovu kampanju za samoregulaciju tiska u Velikoj Britaniji "štiteći tisak od političkog uplitanja, a istovremeno pružajući vitalnu zaštitu ranjivima."

U studenom 2019., zajedno s drugim javnim osobama, Leigh je potpisao pismo podrške vođi Laburističke stranke Jeremyju Corbynu , nazivajući ga "svjetionikom nade u borbi protiv rastućeg krajnje desnog nacionalizma, ksenofobije i rasizma u većem dijelu demokratskog svijeta" i podržavajući ga na općim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu 2019. U prosincu 2019., zajedno s 42 druge vodeće kulturne osobe, Leigh je potpisao pismo podrške Laburističkoj stranci pod Corbynovim vodstvom na općim izborima 2019. U pismu je navedeno: "Izborni manifest laburista pod vodstvom Jeremyja Corbyna nudi transformativni plan koji daje prioritet potrebama ljudi i planeta nad privatnom dobiti i osobnim interesima nekolicine.

(https://en.wikipedia.org/wiki/Main_Page)

ilustracija: press Kino Tuškanac